Kroz bašču mi potok teče,
Tako se obreh u plasteniku, kako moji Trošnjani zvaše bajtu od malo gredica i najlona, a u kojoj su boravili. Naravno, našlo se tu još i drugih, kako onih koji su bili sustanari, tako i onih koji su maksuz došli čuti moju, našu priču.
Slušali su pažljivo, bez prekidanja. Svakako su vjerovali, i sami su slično proživjeli. S tim da je naše putovanje trajalo duže, te i obilovalo s više događaja. Nisam štedio riječi, znajući da je noć duga i da ni ja neću ostati uskraćen za detalje koji mene zanimaju, a koje nisam nikako, ili sam samo dočuo na Kljunima.
Jedini koji je prekinuo moju priču, bio sam ja sam. U trenutku kad sam pomenuo nanu koju smo pronašli u blizini Mladog gaja. Prisjetih se tada da nam je na Kljunima rečeno kako je večeras planirano da se jedni povrate nazad. Još tada sam razmišljao kako bih trebao ići s njima. Čujem da su već otišli, a i da je Mišo prenio informacije. Cio zadatak je skraćen, sveden samo na rejon do Jelečkih katuna, zbog čega su i uključeni samo Jelečaci. Nisam htio nagađati koliko je to imalo veze s našim dolaskom i ostalim vijestima koje smo mi donijeli, ostajem vjerovati kako će Fahrovi učiniti koliko budu mogli. Mislima ću se još vraćati tome. Pošto završim sa svojom, a u pauzama njihovih priča.
Strpljivo su sačekali da završim cijelu priču, te tek onda postavili nekoliko pitanja. Odnosila su se na period pošto smo prešli Sutjesku, uglavnom za detalje koje nisam ni znao, kao što su koliko je poginulih, kako smo mogli lutati oko Husada, zbog čega smo Bistrici sišli po danu a nismo je odmah kanili prijeći, kako mi se moglo učiniti da smo izbili čak u Jabuku...
***
Pitanje koje sam prvo očekivao, svjesno su preskočili. Vidio sam da su put Džema pogledavali dok sam pričao o našem razdvajanju, ali me na to sad ne vraćaše.
I ja sam brzo preko toga prešao, pa su kontali da ćemo to nas dvojica razjasniti u nekom narednom periodu. Na Džemu sam vidio da to ne mora čekati, i sam sam isto osjećao, no oba smo znali da će se ta tema sama nametnuti. Prethodno je vrijeme da ja čujem njih.
Tokom privođenja kraju svoje priče, namjerno sam napomenuo nešto od onog što sam od Ade i ostalih na Kljunima već čuo. Kako bih njihovu priču usmjerio na ono što oni nisu rekli, te pojašnjenja s njihove strane nedorečenog.
Oni su se nadovezivali, nadopunjavali, negdje poštujući hronologiju, negdje čekajući da prethodni završi svoj dio priče. Uglavnom, imao sam priliku i vremena čuti svakoga od njih, pri čemu je bilo sitnih razlika. Razumljivo, uglavnom su to pitanja slična onima na koje ja njima ne mogoh dati konkretniji odgovor. Mi jesmo duže putovali, no je zato kod njih bilo puno više događanja tokom same ofanzive.
Ništa posebno novo nisam čuo u vezi Azemove pogibije, te ranjavanja Salka i Latifa. Od Latifa sam i samog čuo da je tek okrznut, dok potvrdiše kako je Salkova rana teža, ali da mu noga nije u pitanju. Već je upućen na Igman na liječenje, rehabilitaciju koja neće predugo trajati. Vrlo skoro ga očekuju da nam se ponovo pridruži. O ovome su govorili s posebnim namjerama, da mi se dodatno pojača nada kako će i s Mufom biti slično.
Također, ono što je Remzija učinio, zajedno s Džibsonom, ostalo je u okviru onoga što sam već čuo. Dodali su samo kako je njemu to i pomoglo pa se, kao jedan od rijetkih naših, našao u prvoj turi za obilazak porodice.
I Memo se našao među onima koji su otišli na dopust. Njegovi su razlozi najopravdaniji, njegova je žena nedavno izašla iz logora, a još se nisu vidjeli.
Dok sam ponovo slušao šta je Memo sve istrpio, jednim detaljem me ponovo podsjetiše na nanu. Saznajem joj ime, a kako ga se ja ne uspijevah sjetiti. Rekoše da je Fahro Nikšić odmah shvatio o kome je riječ, pogađajući da se radi o Hankiji Nikšić, ženi njegovog sad već rahmetli rođaka.
Prekidam njihovu priču, bez namjere da slutim kako ni Fahro neće uspjeti, da još jednom istaknem naninu iskrenu odlučnost da će rađe i samrijeti nego da je htjela nekome na teretu biti. Ako se to desi pamtiću njenu volju, i snagu za životom. Kao i značaj svjedočanstva koje je nosila. Koje je djelomično prenijela. Možda ja i nisam bio zaboravio na nju, već samo podsvjesno znao da ni ja, ili bilo ko drugi od nas, ne bi bili kadri izdržati noćašnji put.
Sve do Fahrova povratka nana će mi povremeneo posjećivati misli. A i poslije, bez obzira s kakvim se vijestima vratili.
