Sve sam ih volio.
Voljele su i one mene.
Ali, ništa na svijetu
isto nije.
Znao sam ih sve razumjeti.
Nijedna mene
razumjeti nije htjela.
Pa, ne moraš
ni ti,
Ferida.
One pogriješiti nisu mogle.
Ja griješiti nisam htio.
Naučinjeno se
najteže prašta.
Nijedna nije.
Budi drugačija,
budi prva...
i jedina.
31 Dec 2016
30 Dec 2016
49 Priča nije završena
Djevojka je dragom poručila:
„Čuj, dragane, odoh za drugoga.
„Čuj, dragane, odoh za drugoga.
Za drugoga, za jarana tvoga.
Odnesoh ti grlo neljubljeno.
Jel ti žao, žalosna ti
majka?
Kad ti sjutra ispred dvora
prođem,
i provedem kićene svatove,
na tvom konju i na tvom
kavadu,
i pod tvojim zlaćanim prstenom,
ti ćeš, dragi, stati pa
gledati.
U tebi će srce ispucati,
kano ljeti zemlja od sunašca.
Bog će dati i kiša će pasti,
crna će se zemlja sastaviti.
A ti, dragi, s mojim srcem
nećeš;
sve s dušmana, da od Boga
nađu!“
Tmurna noć se nadvija nad Raštelicu. Tmurnija od
bilo koje iznad Bjelašnice.
Vratili su se oni s Bradine. Vijesti koje su
donijali bile su dobre, ali ništa ne može razbistriti nebo iznad nas.
Ići ćemo odavde. Dogovoreno je. Zadnja drama je
razmršena, ostaju stare tajne.
Zuka je upoznat sa svim dešavanjima. Ništa više
ne čudi, pa ni to da za većinu toga on nije znao. Pred našim ljudima se
usprotivio svojima, koji su dobijenu naredbu tumačili, i provodili na svoju
ruku.
Mogu zamisliti da našima nije bilo ugodno, ni
otići na Bradinu, tek nakon svega istrpiti i to vrijeme gore, ali je neko i to
morao. Potvrdili smo našu odlučnost.
Oznake:
bjelašnica,
bradina,
grebak,
homora,
igman,
ivan-sedlo,
krupa,
memoari-IX,
ogledalo,
proskok,
raštelica,
rogoj,
sarajevo,
sedamnaesta,
sedma
29 Dec 2016
48 Najmanje željeli
Sarhoš Aljo drume
zatvaraše,
na djevojke đumruk
uzimaše.
Niko kraj njeg proći
ne mogaše,
bez poljupca il dukata
žuta.
Kad naiđe Atlagića
Fata,
progovara sarhoš
Alijaga:
„Nećeš proći dok te ne
poljubim!“
Stade molit lijepa
djevojka:
„Nemoj, Aljo, obadva
ti svijeta,
ugrist ćeš me, poznaće
ti majka!“
Za to Aljo, haje i ne
haje,
već on ljubi lijepu
djevojku.
Kako su se slatko
poljubili,
četiri joj dagme
napravio.
Dvije dagme pod bijelo
grlo,
druge dvije pod crne
solufe.
Sunce je u zenitu, vrijeme ide, mi u njemu
stojimo, naša napetost raste.
Prisjećam se našeg jutrošnjeg dolaska iz Češća,
sreće da nas bješe desetak. Vidjeli smo i mi grupu momaka s bijelim opasačima.
Bolje rečeno, vidjeli su oni nas, mi smo od njih zakretali glavu. Slušajući
iznova prepričavanja iskustava onih koji bijahoše usamljeni, ili u manjim
grupicama, stresam se sada od nerazumijevanja.
Sam sebi prepričavam i vijesti s Igmana.
Posljednje govore o prijekidu mirovnih pregovora, zahtjevima međunarodne
zajednice da četnici zaustave ofanzivu.
28 Dec 2016
47 Ne trebamo čekati odgovor
„Čuj, djevojko, umire
ti majka!“
„Nek umire, i gore joj
bilo!
Kad je mene za hajduka
dala.
Za hajduka, za nemila
druga.
Sinoć hajduk iz
hajduka dođe.
Na njemu je krvava
dolama,
krvavi mu noži od
balčaka,
krvave mu ruke do
lakata.
2 i 3. avgust 1993.
U ruci mu kosa
djevojačka,
a u drugoj ruka od
junaka.
Što je u ruci kosa
djevojačka,
to je kosa moje mile
majke.
Što je u drugoj ruka
od junaka,
to je ruka mog rođenog
brata!“
Put do Raštelice nije bio dug, koliko je bio
mučan. Ne od sebe, već zbog onog što se prethodno dešavalo.
Bio sam na začelju stroja, još sam se čuvao
lošeg, kamenitog puta niz Igman, tek prilazio blagoj neprijatnosti koju je
jutro otkrivalo iznad Lokava, kada se u Krupoj dešavalo nešto mnogo ozbiljnije.
Riječ je o drami, čiji su direktni učesnici momci, dobrovoljci iz naše
prethodnice. Tu dramu su režirali pripadnici Zukine jedinice.
Taj događaj na ulazu, na rampi objekta u Krupoj
nastavak je trajućih nekorektnosti koje se čine prema nama, a definirao je naš
odgovor. Ne znam koliko treba kriviti te policajace, šta su već, uvjeren sam da
su od nekoga dobili naređenje, no ne smije se ni opravdavati njihov postupak.
Naređeno im je da nas zaustave, i na silu vrate nazad. Što su oni i htjeli
uraditi, tako da su prepriječili transporter, s PAM-om uperenim u naše
pročelje!
Oznake:
bjelašnica,
češće,
grebak,
igman,
krupa,
memoari-IX,
ogledalo,
proskok,
raštelica,
rogoj,
transporter
27 Dec 2016
46 U mnogo čemu prvi
„Šećer-ago, kud se na
put spremaš?“
„Biser-Hanko, na
carevu vojsku!“
„Šećer-ago, ja te
čekat neću!“
„Biser-Hanko, ni molit
te neću.
Čekaće me tvoja seja
mlađa,
što je mlađa i od tebe
slađa.
I što nije uz jarane
rasla,
ko ti što si uz mene
porasla!“
Kada smo mi sišli Krupoj, dan se već probudio.
Dolje je bilo očekivano živo. Na potočiću, rječici, mnogi su već stigli obaviti
ono što im mjesec dana bi uskraćeno. Bili su to neki drugi, svježiji ljudi.
U toku je i novi sastanak. Manjeg sastava, samo
uža Komanda. Traži se dogovor oko našeg daljnjeg angažovanja.
Gledajući one što su prvi stigli, vidim koliko
nam je malo trebalo. Počeh razmišljati o mogućnosti da danas još jednom svlađujemo
padine Igmana. Ovaj put, odozdo. Kao da mi je to i želja.
Prethodno se želim i sam umiti, promijeniti
čarape, noge oprati. A ako se stignem nakaniti, svakako ću se i obrijati. Vidio
sam mnoge koje je i brijanje osvježilo.
Oznake:
bjelašnica,
dnevnik,
hrasnica,
igman,
Konjic,
krupa,
lokve,
memoari-IX,
ogledalo,
sastanak,
sedamnaesta,
sedma,
trebova,
uslov
26 Dec 2016
45 Kao da nas nije ni bilo
Žarko sunce na ogranku
hoće da ograne,
naša seka na polasku,
hoće da ide.
1/2. avgust 1993.
Ustavlja je mila
majka,
da još ne ide.
„Hoću, majko, hoću,
mila,
bit mi ne može.
U drugog mi bolje,
kažu,
nego u tebe!“
Budi se drugi osjećaj, da će biti da su u Komandi
divizije ozbiljno shvatili naše nakane i da nas se neće ni dirati. I zašto bi,
kada mi ne bježimo. Ako se za išta može reći, onda je ovo jedno vrlo
dostojanstveno napuštanje mjesta na kojem smo baš mi najviše dali. Više nismo
mogli dati!
Ali, i da je sve ovo tužno - jeste. Tužno je što
odlazimo, još tužnije što putem nikoga ne srećemo.
Prolazimo pusto Malo polje, nailazimo na
ostavljene haubice i minobacače, prazna skloništa i rovove, puste staze i
bogaze, naša razbacana mezarja, podsjećanja na naša obećanja data poginulim
saborcima, drveće i kamenje koje se za nama okreću...
Mi se ne okrećemo. Ne valja. Samo se pitamo, ima
li veća tuga gdje?
25 Dec 2016
44 Dosta je bilo
Sa Igmana pogledat je lijepo,
gdje se Bosna razljeva
daleko.
Bosna teče, kroz bašče
krivuda,
pjesme ore pa se čuju svuda.
Oj, Igmane, ti planino
stara,
pod tobom su polja od behara.
Najljepši si kad te magla
rosi,
cijela Bosna tobom se ponosi!
/Jovica
Petković/
Po drugi put smo zajedno, cijela brigada. Prvi
put je to bilo kada smo mi stigli sa Zelengore.
Povlačenje s Grepka ne računam, tada smo se
prožimali jedni kroz druge. Ni ono oko Dejčića, dva bataljona pokušavala da
zaustave četnike, mi bili kao rezerva. Ni Proskok mi nije najjasniji, otkud
Ibogovci između, odnosno zašto se i Fočanski bataljon nije odmah povlačio.
Ne znam, možda je ovo još i gore. Svi smo tu, ali
gdje? Od Bjelašnice predaleko, a ni na Igmanu nismo. Ako nam je već suđen, čemu
onda čekanje?
Duže od sata smo ovdje, a ništa se ne događa. Da
li čekamo noć, i zašto bismo?
Oznake:
bjelašnica,
dnevnik,
dobrovoljci,
hojta,
homora,
igman,
kolona,
memoari-IX,
ogledalo,
proskok,
rogoj,
sastanak,
sedamnaesta,
sedma,
silverfox,
trnovo
24 Dec 2016
43 Dnevnik
Zaplakala Vratnička
djevojka,
u halvatu kraj džamli
pendžera.
Slušala je ostarjela
majka,
slušala je pa joj
govorila:
„Ne plač, Fato, jedina u majke!
„Ne plač, Fato, jedina u majke!
Ako ti se Ibro oženio,
drugom će te majka
pokloniti:
Sa Bistrika Orhan-kapetanu,
što pred pašom zelen
bajrak nosa!“
S Galibom naprijed, je sigurno. Osjećaj, koji ne
vara!?
Iako se moglo i drukčije okrenuti. Iznenadih se
kad na samom izlazu iz šume naglo zastasmo. Samo su Galib i još trojica izašli
na čistinu i zamišljeno zurili prema Opservatoriju.
- Četnici! Jebem ti... – Galib to reče, naglo pogurujući
i ove u šumu.
Galib gleda u zemlju, smišljajući šta nam je sada
činiti, dok većina premorenih boraca poče sjedati. Odmor, iako ne planiran,
dakako im je prijeko potreban.
Tek shvatam koliko ništa ne znam. Do prije deset
minuta sam bio ponosan na sebe, svoje saborce. Uradili smo što je naređeno,
vratili smo Galibovima i snagu i vjeru.
Sve se u sekundi okrenulo. Vjerovao nam je Galib.
I previše!
23 Dec 2016
42 Sevap
Sunce zađe, a mjesec
izađe,
Softa Mejru na vodici
nađe:
„Daj mi, Mejro,
studene vodice;
Daj mi, Mejro, iz
tvoje ručice.
Daj mi, Mejro, tako ti
dušice!“
„Bolan, Softa, da nije
grihota?“
„Daj mi, Mejro, vode
iz bokala!
Daj mi, Mejro, tako ti
imana!“
„Bolan, Softa, da nije
grihota?“
„Daj mi, Mejro, vode
iz perdeta!
Daj mi, Mejro, tako ti
dženneta!“
„Bolan, Softa, da nije
grihota?“
„Nije, Mejro, nije nam
grihota!
Ti su bula, ti ćeš
naklanjati;
Ja sam softa, ja ću
odučiti!“
Uz one poznate, i jedan novi osjećaj. Ovo čekanje
neće biti uzalud!?
Na potvrdu smo čekali svega dvije minute. Začulo
se nešto u prokresu ispod.
Provjeravamo puške, zaklone. Znamo da je ovo put
kojim bi Galib trebao doći, ali se niko nije zakleo da oni nisu prošli. U tom
bi slučaju ovo mogli biti i četnici.
Ruke nam se znoje na puškama. Dah smo ustavili
svih desetak sekundi, koliko je trebalo da se od momenta kada smo čuli kršenje
granja pojavi i prvi čovjek.
Oznake:
bjelašnica,
čuturica,
kanister,
memoari-IX,
ogledalo,
opservatorij,
proskok,
ranjenik,
saborac,
sevap,
šiljak,
voda,
žeđ
41 Silverfox
Cvjetala mi ruža na
pendžeru,
čekala me draga na
večeru.
Prčekaj me, draga, ja
ću tebi doć,
kada sunce zađe i kad
padne noć.
1.
avgust 1993.
Kada sunce zađe i kad
padne mrak,
kada sunčev bude
ugasnuo znak.
Onda ću ti, draga,
tvome dvoru doć,
da zajedno divnu
provedemo noć!
Noć nije najpogodnija za postavljanje linije, ali
mi ovaj put morasmo. Niko više nije sumnjao kako će četnici poraniti, da ispune
obećanje koje je njihov komandant dao.
Bar imasmo dugu i tihu noć. Malo smo se bolje
organizovali, a i položaj se činio nešto boljim od prethodnog. Naš bataljon je
u šumi, a livadom prema Opservatoriju su Jahorinci. Fočaci se sve vrijeme
jedini nisu micali, oni su još na Proskoku, samo su svoj desni kraj zalomili
kako bi ikoliko bili s nama uvezani.
Mi, Ćurevcima vežemo s Jahorincima, a Lučanima i
diverzantima s Fočacima.
Prostor između, opet zapada nas bacačlije.
Tek jutros vidimo tu, jedinu nepovoljnost. Jeste
Komanda odmah iza, ali smo i tačno na putu.
Osnovno je, utvrditi se. Jučer me i zaobišlo,
danas neće. Naredba je, ali i da nije. Koliko se može.
Kramp neće u tvrdo Bjelašničko tlo. Zato, bar
kamenja ne nedostaje. Ne možemo kopati, možemo zidati. Ako ne od granata, bar
od gelera da se zaštitimo.
22 Dec 2016
40 Sa svojim mislima
Srdo moja, ne srdi se
na me;
jer ako se ja rasrdim
na te:
Sva nas Bosna pomiriti
neće,
cijela Bosna i
Hercegovina!
Ni sva sela oko
Sarajeva,
samo mogu tvoja medna
usta!
Liman je mudro razmišljao. Nismo otišli nazad u
spavaonu, ali ni na Šiljak. Odmakli smo dovoljno od hotela, te mirno iščekali
zoru. I, opet nismo žurili.
Za to vrijeme smo se složili kako nam je ovo
najgore, najtužnije, i najponiznije ratno iskustvo.
Najgore iskustvo ostavljamo, a već nas
čeka sljedeće, vrlo neizvjesno, moguće i teško. Valja nam se spojiti s našima.
Liman je uspostavio vezu, pokušava se sporazumjeti, ali je najvažnije da su svi
dobro, da još napadnuti nisu.
Oznake:
artiljerija,
bjelašnica,
foča,
iskustvo,
memoari-IX,
nevjerica,
ogledalo,
poniženje,
povlačenje,
proskok,
šiljak,
sreća,
vijesti
21 Dec 2016
39 Nije zaslužio
Na Bejanu, na Vratnik
mejdanu,
pod orahom i pod
jorgovanom,
pivo pije gondže
Abdulahu.
Pije gondže pivo sa
lezetom,
a tamburom dertove
razbija.
Kaharli je lica i
pogleda,
tužna zbora, žalosna
razgovora.
Karale ga hodže i
hadžije:
„Šta je tebi, gondže Abdulahu,
„Šta je tebi, gondže Abdulahu,
pa ti piješ piva sa
lezetom,
pa ti činiš Božjega
harama?“
„Prođite me se hodže i
hadžije!
Nije meni ni do moga
nama,
a kamoli do devet
harama!
Sinoć mi se udala
djevojka,
sa prstenom i ispod
jemina,
udala se moja Umihana.
Udali je babo i
maćeha,
za suđena al za
neljubljena.
Jutros meni prvi haber
stigo,
pa me teški jadi
poklopili.
Nije šala, tri godine
dana
gledala me mlada
Umihana,
a sinoć je za drugog
udana.
Stoga pijem pivo bez
mezeta,
njime svoje dertove
razbijam.
Ostavite me hodže i
hadžije,
dosta mi je i kahara
moga,
a kamoli vašeg
razgovora!“
Mislim da motorola i nije mogla zazvoniti u
boljem momentu. Ionako ni general ni rmpalije više nisu mogli očima ni pratiti
šta se sa strojem dešava.
Pisak motorole umiruje i nas. Zajednički osjećaj
da slijedi nešto, umnogo drukčije od prethodnih razgovora.
Primirujemo kako bismo čuli, ili razumjeli. Uz
vrijeme da i između sebe razmijenimo par pogleda. Bolje rečeno, osjećanja.
Vidim tek Abida i Salka, znam koja su još naredna trojica-četvorica, ostalo su
mi siluete. Sa sve pomiješanim osjećajima, i prijekora i odobravanja.
Suprotstaviti se je trebalo, ali zajednički, i u povoljnijem trenutku...
20 Dec 2016
38 Ušuti, ili prvi poteži!
U Mostaru, Čelebi pazaru,
zametnuli lahki
salandžaci.
Sve se ljulja, malo i
golemo.
Ponajviše Čelebija
Mujo.
Koliko se plemenito
ljulja
sve bademu odlijeću
grane.
Izlazio aga-Hasanaga:
„Lakše, more, Čelebija Mujo;
„Lakše, more, Čelebija Mujo;
Ne krši mi drvo
bademovo!
U men ima vjerenica
ljuba,
badem zoblje, šerbe
vodu pije!“
Progovara Čelebija
Mujo:
„Čuješ mene, aga
Hasan-aga,
ostala ti ljuba
udovica;
U Mujove zapanula
ruke,
pa vidjela što je
muška glava!“
Generalu je po drugi put zazvonila motorola. Opet
je razgovor bio kratak, i opet ga mi ne razumjesmo. I tako nam je važnije
razmišljati o sebi, probati što preciznije i što prije shvatiti sopstvenu
situaciju.
Zato, sada generala moramo slušati. Nama se
obraća.
Mada je uvod mogao i preskočiti. Ako ovo i jesu
sudbinski dani za Bosnu, nismo mi i jedini kojih bi se to trebalo ticati. S
ostalim se, sasvim slagasmo. I da se gine, i da ginu oni kojima je to suđeno. I
da je to čast, i da četnici Bosnu ne smiju porobiti. I dalje...
Sve do momenta kada poče pričati o nama. Nama,
Fočacima!
19 Dec 2016
37 Čiljak
Djevojka je bosiok
posijala.
Svako jutro bosiok
obilazi.
Jedno jutro prođe, ne
obiđe.
Spremi brata da bosiok
obiđe:
„Hajde, brate, pa se brzo vrati!“
„Hajde, brate, pa se brzo vrati!“
„U zo čas je, sejo,
posijano.
Sio filer na sred
bosioka,
a žandari oko bosioka.
Ištu, sejo, da bosiok
prodaješ,
sve dva struka za
dobra junaka!“
29/30. juli 1993.
„Idi, brate, pa bosiok
prodaji.
Gledaj, brate, ko je
ne ženjeno!“
„Kako ću ja, seko,
poznavati?“
„Lasno ćeš ti, brate
poznavati:
Smije mu se među
obrvama!
Kad se smije ko da
biser sije!
Kad govori ko da sunce
grije!
Oženjeno, grana
ozobana:
Kad govori ko da goru
lomi!
Kad se smije ko da kiša ide!“
Kad se smije ko da kiša ide!“
Krevet, nakon mjesec dana. Osjećaj koji je
nedostajao. Nedavno sam se okupao, pa sada se ne htjeh gurati. Dovoljno mi je i
ovo. Da potisnem osjećaje koje dijelih, i koji me dočekaše.
Ujutro, nakon što se naspavam, biću drugi čovjek.
Želje upravljaju mnome, pa se nadam da će i situacija okolo biti drukčija,
bolja.
Htjelo mi se upitati šta bi s Muratom, ručkom i
opremom koju je potjerao na liniju. Savlađivah se, naređujući jeziku da miruje.
Tek sam sa Salkom Čorbom, koji je i ležao na
krevetu ispod, razmijenio nekoliko riječi. On je slutio da ovo neće na dobro
izaći, ja sam izmišljao uvjeravanja da hoće, da mora...
Oznake:
bjelašnica,
hojta,
hrabrost,
kajanje,
memoari-IX,
naoružanje,
ogledalo,
pista,
postrojavanje,
proskok,
puška,
šiljak,
uniforma,
uzbuna,
žena
18 Dec 2016
36 Vijesti umnogo kasne
Meni moja ne vjeruje
majka,
da ja jesam Ibrina
djevojka.
Jesam, bogme, moja
mila majko!
Sinoć mi je Ibro
dolazio!
U đul mi je bašču
ulazio,
golem mi je zijan
učinio:
Bosioku sjeme orunio,
faslidžanu grane
oblomio,
moje bijelo lice
obljubio!
Čuli smo zvižduke. Na mjestu gdje bi se nova
linija trebala uvezivati.
Ali, meni se nije zaustavljalo. Bio sam za ostati
dosljedan namjeri izašloj iz prethodne ljutnje. Ahmo i Lato to usporediše s
dezerterstvom!
Ne marim, gledam naprijed. Ne vidim, ali osjećam
miris igmanskih homora. Nastavljam lagano, uvjeren da će me svi pratiti.
Okrećem se nakon deset minuta, i jedva dolazim
sebi od čuđenja. Samo Abid! Samo je on još u mome društvu. Ne zamjeram Salji
koliko Traletu, taman mi se činilo kako sam opet imao nekoga ko će uvijek
svoje rame usloniti uz moje.
Oznake:
bjelašnica,
džip,
famos,
hojta,
homora,
igman,
mahir,
memoari-IX,
ogledalo,
povlačenje,
ski,
tunel
15 Dec 2016
35 Iznenađenje ih je čekalo usput
U subotu predveče,
sjedi sultan i plače.
Pitala ga Rabija,
prelijepa robinja:
„Šta je tebi, sultane,
zašto suze proljevaš?“
„Plačem robinjo, od jada ti znana,
Bosna mi je prodana!“
Zaplakala Rabija,
prelijepa robinja:
„Sunce naše sa istoka,
teška ti je
nevolja...“
„Jeste, moja robinjo,
sva je Bosna propala!“
„Plačem robinjo, od jada ti znana,
Bosna mi je prodana!“
„Moja vjerna robinjo,
duša mi je ranjena;
Murtati me izdali,
zulumćari prodali.
Murtate ću hvatati,
u tamnicu metati“
„Plačem robinjo, od jada ti znana,
Bosna mi je prodana!“
Iz procjepa je javljeno da je i ručak krenuo
linijom. Možda i od kuhara doznamo nešto, osim - da su još jednom iz Zenice
krenule Sedma i Sedamnaesta.
Mahirov drugi odlazak nas okuplja sve, mogu
rovovi i prazni sat vremena. Dok s mirom ručamo, čujemo šta ima novo.
Malo su i granate stale, sve skupa djeluje
varljivo tiho.
Oznake:
bjelašnica,
grah,
hojta,
homora,
igman,
izdaja,
iznenađenje,
konj,
kuhinja,
mahir,
memoari-IX,
mine,
ogledalo,
pandurica,
povlačenje,
proskok,
sanitet,
šesetka,
šiljak
14 Dec 2016
34 Ne smijemo ponoviti grešku
Vilu ljubi Murtez
Alagiću.
Vilu ljubi devet godin
dana.
Kad deseta godina
nastala,
progovara Murtez Alagiću:
29. i 30. juli 1993.
„Tebe ljubim devet godin dana,
29. i 30. juli 1993.
„Tebe ljubim devet godin dana,
još se nisi na me
nasmijala?“
„Kako ću se na te
nasmijati,
kad mi uze krila i
košulju?“
Prevari se Murtez
Alagiću,
pa joj vrati krila i
košulju.
Kad se vila dograbila
krila,
ode vila nebu pod
oblake...
Sinoć i tako ne bih mogao zaspati, ali bih danas
djelovao kao da nije bilo tako. Svaki heroj koji ginući ode, ostavi ono što nas
tjera da smo još budniji, spremniji, odlučniji. Mujo je otišao...
A Mahir je pobjegao! Svi drugi su bliži reći kako
je samo u pitanju ponovno buđenje nekog čudnog straha kod njega, čudnog kakav
je cio, straha kakav jedino on ima. Ja, međutim, nikako da se otmem utisku da
to, jednostavno, ne može biti istina. Neko je proveo toliko vremena u Borču,
nije sve vrijeme mogao prikrivati taj neki svoj strah!
Pobjegao je, otišao bez riječi, bez objašnjenja.
A mogao je makar meni reći, ja sam mu jedini vjerovao! A šta, ako je i rekao,
onako ćutke?
Oznake:
bjelašnica,
borač,
dezerteri,
granatiranje,
mahir,
memoari-IX,
nada,
ogledalo,
pandurica,
proskok,
rovovi,
smjena
13 Dec 2016
33 Naplakaše se Igman i Bjelašnica
Sunce bi sjalo, sjati
ne može.
Kiša bi pala, pasti ne
može.
Ni jedno neće od teška
jada.
Sve zbog žalosti
Ibrahim-bega.
Ibrahim-bega svezana
vode.
Svezana vode, da ga
objese.
Ibrahim-beg se natrag
okreće,
imal ikoga od roda
svoga.
Za njim pristaje
bratac Alija:
„Brate Alija, pazi mi djecu.
„Brate Alija, pazi mi djecu.
Pazi i moju kao i
svoju.
Kad svoju djecu vodiš
u mekteb,
vodi i moju, brate
Alija.
Kad svojoj djeci
krojiš haljine,
skroji i mojoj kao i
svojoj.
Svojoj crvene a mojoj
crne.
Nek se poznaju da su
sirota.
Sirota djeca, bez
svoga oca!“
Traletu sam odmah rekao, večeras spavanja neće
biti. Nije Mahir nestao tek tako. Do sada je stigao bar do homore pod Igmanom.
O onome što nas čeka, nije mi se ni razmišljalo,
ni pričalo.
Pođem se zabrinuti, pa očima tražim nešto što će
mi reći da za brigu razlog nemam. Iz očiju bije nada da se Mahir ipak negdje
zamajao, da će se svakog momenta pojaviti.
Skoro pa vrisnuh ugledavši Muja Andeliju da baš
sada ovuda naiđe. Prvi put ga vidim kako se zaratilo, dobri smo ahbabi, a čuo
sam kako je on bio među onima što neki dan na vodi zarobiše četničkog kapetana.
Oznake:
bjelašnica,
halal,
hrabrost,
igman,
iskrenost,
mahir,
memoari-IX,
ogledalo,
pandurica,
proskok,
ranjenik,
sudbina,
suze,
treskavica,
tuga
12 Dec 2016
32 Moramo se sami snaći
Kad mi dragi pred kapijom
šeta,
fesče skida, „pomoz-bog“
naziva.
Ja mu velim: „Uvelo ti
cvijeće.
Što ga siješ, kad ti nići
neće!
28. juli
1993.
Ja sam moje u petak sijala,
u subotu za presadu bilo.
U neđelju kitu nakitila,
mome dragom njedra zakitila!“
Priču o mitraljezu kakav još nije napravljen,
jučer nismo nastavili. Mahir nije bio raspoložen, cio dan je prećutao. Onako,
da nije vrijedilo ni čupati riječi iz njega.
Inače, dan se ni po čemu drugom nije razlikovao
od prethodnih. Četnici su nastavili s pješadijskim napadima, a opet nisu
štedjeli ni artiljeriju. Nisu nigdje probili, još su poginuli po jedan Fočak i
Jahorinac, sveukupno desetak ranjenih, od čega dva iz našeg bataljona.
Obećane smjene još nema, samo novo ohrabrenje.
Zuhdija nam je saopštio kako je njemu rečeno da su angažovane dvije elitne
jedinice iz Zenice, koje su navodno već krenule. Više smo ranije vjerovali,
sumnjivo nam je da bi nas smjenjivale
baš elitne.
Oznake:
bjelašnica,
bomba,
česma,
granatiranje,
kundak,
mahir,
memoari-IX,
mitraljez,
moral,
mudrost,
ogledalo,
pandurica,
proskok,
rov,
sedamnaesta,
sedma
11 Dec 2016
31 Glavu zemlji, i broji
Banjala se lijepa
đevojka,
banjala se u drenovoj
vodi!
Banjala se u đurđevu
zoru,
da sa srca skine tešku
moru!
25. i 26. juli 1993.
Prikrade se jedno
momče mlado,
te pokupi ruho
đevojačko!
Ljuto kune lijepa
đevojka:
„Dabogda se objesilo momče,
„Dabogda se objesilo momče,
o zlo drvo, baš o moje
grlo!“
Bajta je upotpunila dan u kojem je napravljena.
Nudila je ugođaj, iz kojeg nikom nije bilo mrsko izaći na njegova dva sata
straže.
Šteta što vrijeme nije bilo ljepše, dogovarali
smo se da se nekako okupamo. Prijeko nam je potrebno, a kontamo da bismo tako prizvali
ono što se sve glasnije priča, da nam je krenula smjena. Sumnjivo je što niko
ne kazuje o kojoj jedinici se radi, ali nekad je ugodno i nadati se.
Subscribe to:
Posts (Atom)