32 Pismo sestri

Poletjela ptica lastavica.

Nosila je dvije kapi vode,

da izvida rane u junaka.

Puče puška, nebu pod oblake,                                             17.juni 1995.

i ustrijeli pticu lastavicu.

On proklinje pticu lastavicu,

ona žali ranjena junaka

    /Asim Ćerimagić Kubanac/

                                                                                                                                                             

Novac od nagrada još nije uplaćen. Dobit ćemo ga na Treskavici.

Kamioni su nas dovezli dokle su mogli. Dalje nam je, kako smo najviše i navikli, pješke.

Na putu do našega logora prolazimo kraj Korpusnog saniteta. Jedno od onih mjesta gdje je kratki predah obavezan. Voda je tu blizu, živo je uvijek pa se i podrazumijeva.

Neko s nekim i progovori, uzme koju novu informaciju. Ovaj put se utrefismo u vrijeme kada su na radiju emitovane vijesti. I to u ona doba kada se htjelo čuti i „šta druga strana javlja“.

31 Zauvijek

Ja zagrizoh šareniku jabuku,

i poljubih Esmer-đuzel djevojku.

Ja kakva je šarenika jabuka,

još je slađa Esmer-đuzel djevojka.

                                      sredina juna 1995.

„Oj, djevojko, slatka moja sladijo,

ko je tebi takvo ime nadio? 

Il si melek il dženetska hurija,

il te majka kraj dženneta rodila?“

„Nit sam melek, nit džennetska hurija,

nit me majka kraj dženneta rodila,

već me majka ispod srca nosila!“

Odmor sam proveo u Zenici i Visokom. Nešto ranije sam se vratio, pošto smo očekivali novac od nagrade za zauzimanje Đokina tornja.

Prepričavao sam po Zenici i Visokom te zadnje događaje, ne znajući im objasniti zašto smo stali. U putu prema Tarčinu i sam sam neprestano razmišljao o tome.

Po dolasku u Tarčin, i uz piće i bez njega, razgovarao sam s mnogima na tu temu. To su zapravo bili nastavci razmišljanja započetih još gore, na Treskavici.

30 Ozbiljnije od izgovorenih riječi

Mehmed-paša tri cara služio,

zaslužio devet kula blaga.

Pa je sjeo misli razmišljati

kud će tolko blago djevati?

Il će blago sirotinji dijeliti,

il će blago popiti u vinu,

il će blago bacati niz Drinu,

il će pravit po Bosni haire,

nek se Bosna u pjesmama spominje?

Nek se Bosna u pjesmama spominje!

    Aman, aman, jaša

     jaša Mehmed-paša

Mehmed-paša tri cara dvorio,

izdvorio devet kula blaga.

Pa je sjeo misli razmišljati

kud će tolko blago djevati?

Neće blago sirotinji dijeliti,

neće blago popiti u vinu,

neće blago bacati niz Drinu,

već će pravit po Bosni haire,

a najprije na Drini ćupriju,

nek se Bosna u pjesmama spominje!

    Aman, aman, jaša

     jaša Mehmed-paša

I sagradi na Drini ćupriju!

Nebo se, mislim konačno umirilo. Kao da i ono čeka novu naredbu.

U svoj ovoj euforiji nisam zaboravio ni momka koji je s nama svih ovih dana. Sada nisam morao glumiti da slučajno prolazim kraj njega, krenuo sam mu izravno. Nije ni on glumio ni zbunjenost ni iznenađenje, odmah mi je pošao u susret.

Nije bilo potrebe da smišljamo početak, ni tok razgovora. I on je bio oduševljen razvojem situacije, nimalo kriv što se tu zadesio, sada ne više ljut što je to tako bilo. Neupadljivo je hvatao informacije koje smo prepričavali položajem, sigurno s pravom ponosan na sebe da je ranije prepoznao bolju polovinu ove priče. I više nije toliko željan da se što prije rastanemo, postupiće kako mu njegovi narede ali se neće buniti ako prije toga dođe do našeg pokretanja odavde.

29 Održati riječ

Pod Skočićem trava potrvena,

potrle je Zvorničke spahije,

igrajući, konje talumeći.

A najviše Derviš-begov đogo!

Da mu beže uzde ne priteže,

skočio bi gradu na bedeme.

Sa bedema dragoj pod pendžere,

sa pendžera dragoj u dušeke,

sa dušeka na bijele grudi!

I nebo je promijenilo boju. Osjećaj je to, koji se ne javlja slučajno, prividno. Umarali smo oči zureći gore, razmišljajući kada ćemo ugledati najavu dana, koji je konačno i došao.

Na drugom prijevoju Pašine planine vođene su žestoke borbe. Ima i među našima poginulih i ranjenih, puno više na suprotnoj strani. Toliko, da ovo postaje jedna od blistavijih naših pobjeda. Procjene su kako su njihovi gubitci takvi, da nemaju mogućnost ni postavljanja druge linije. To treba iskoristiti.

Ne sjećam se nečega sličnog. Proskok bi mogao biti uporedba, no tada smo se branili. Poginuli i ranjeni se nisu brojali, samo živi. S pitanjem, hoćemo li izdržati. Ono što smo tada trpili, osjećamo sada s druge strane. I s tom razlikom da neprijateljska odbrana brže popušta. Valjda neće biti i one druge razlike, oni su uspjeli. Mi smo u naletu...

28 Sad je prilika

Poletjela šarka ptica, perja šarena,

pa je pala na te dvore, Hamzi-begove.

Govori joj vjerna ljuba, Hamzi-begova:

„Oj Boga ti, šarka ptico, perja šarena,

selam ćeš mi Hamzi-begu, što je do cara.

Dvore sam mu sagradila, pa se bijele.

Atove sam podgojila, pa se igraju.

Kćeri sam mu razudala, sve za begove.

A sinove poženila, sve od pašića.

A ja sam se podmladila, kao djevojka.“

„Ako si se podmladila, ti se udaji,

i on ti se oženio, boljom od tebe!“

Traženo je da ispalimo nekoliko mina i na Đokin toranj. Pokušao sam biti što dalje od mjesta s kojeg Fahrovi kreću, ali i biti siguran da nećemo prebaciti ni na ovu stranu, po Keminima.

Za razliku od prošli put sada se nisam stigao zabrinuti. Procjene odozgo su bile da nema potrebe razasipati mine, ovih nekoliko im je poslužilo samo da se uvjere u ono što su već osjećali - Đokin toranj je prazan!

Nije teško povjerovati u to da su četnici odlučili napustiti Toranj, ipak je čudno zašto to nisu Kemini iskoristili.