Lijepa je Đulsuma
djevojka,
al uzalud Đulsina
ljepota.
Đuslina su vrata kraj
sokaka,
glava joj je vazda na
pendžeru.
13. septembar 1993.
Ko goj prođe, očima je
šarne,
il'se kahne, il joj
namigne.
Il joj neki išaret
predadne,
da ga čeka noću na
sokaku!
Vrijeme navikavanja je iza, ono povratka se
uveliko primiče. Vakat je i utiske sabirati.
Bilo je lijepo, ljepše nije moglo biti, taman da
se čovjek strese pri pomisli koliko ga sada čeka drukčijih dana, prije nove
prilike za par ovakvih.
Grad je takav da sam ga upoznao prvim obilaskom.
Drugi put je ruta kretanja morala biti ista, s tim da sam se tada zadržao neko
vrijeme na dva mjesta. Jedno je blizina čuvenog partizanskog mosta, gdje
ponajduže razmišljah o tome kako se historije smjenjuju, novije potiskuju
stare. Zadržao sam i na Koloniji, opet ne u dugoj priči s narodom gore, već
ispod, u pokušajima da Jablanice vidim više nego je ima.