Jednom se može desiti
da ti mene ne razumiješ.
Mogu i ja jednom
da ne razumijem tebe.
Svako zaslužuje treću šansu.
Četiri su jedino strane svijeta.
Koračaj pravo, i pamti...
gledaj lijevo i desno.
Što na istoku izlazi
to na zapadu zađe.
Što na jugu čekaš
to tebe ne čeka na sjeveru.
Ako pravo ideš,
lijevo i desno gledaš,
srest ćeš i onog što tebe čeka,
i onog što tebe traži.
Ako si zapamtio da
svako zaslužuje treću šansu.
23 Dec 2018
16 Dec 2018
8 Dec 2018
35 A ja svima pričam
Niko ne zna ničijega
hala
do đevojke koja spava
sama.
Sama spava, sama
razgovara,
sama meće ruke na
jabuke.
Obrne se s desne na
lijevo,
nit je koga s desne,
ni s lijeve,
studen jorgan oko sebe
vije.
Tako je to. I nije prvi put. Jučer ti se čini da
ti je sve jasno, danas da ništa ne razumiješ.
Čekali smo novac od nagrade, on je stigao,
podijeljen je kako je podijeljen, sada nestrpljivo čekamo novi odmor, da ga
potrošimo kako je ko planirao, ili kako kome dođe. Tek smo se vratili s jednog
a već razmišljamo o novom odmoru, dok četnici pojačavaju ofanzivu.
Možda to i nismo spremni odmah priznati, može
biti da nas taj novac žulja pa nam sve ovo izgleda dosadnije nego bi inače bilo.
Neko zadovoljniji, neko manje, dičismo se međusobnim pričama što smo vitezovi
postali, neko reče da smo to uvijek i bili samo nam je to tek priznato.
Treskavicu smo držali dijelom, ovladavanje cijelom će sačekati. Umjesto da smo
odmah nastavili mi se tek pripremamo.
Oznake:
artiljerija,
čekanje,
deblokada,
ideja,
ilijaš,
kamera,
karika,
ključ,
memoari-XIV,
obruč,
odmor,
ofanziva,
ogledalo,
položaj,
razumjeti,
stijena,
transport,
treskavica,
trokunvrelo,
vrijeme
6 Dec 2018
34 Koliko košta rastanak
Mujo đogu po mejdanu
voda,
prekrio ga zelenom
dolamom
s obje strane do zelene
trave,
a po glavi vezenom
mahramom
što mu Ajka bajramluka
dala.
Gledala ga...
Gledala ga Ajka sa
čardaka,
gledala ga pa mu
govorila:
„Bolan Mujo, opaši se kruto,
„Bolan Mujo, opaši se kruto,
da ti ruža kroz pas ne
propadne,
da ti draga...
Da ti draga drugom ne
dopadne,
jer sam sinoć ružan
san usnila:
tvoga đoga raznijeli
vuci
a moj đerdan popiše
hajduci,
bolan Mujo!
Ofanziva je prekinuta, u to više nema dileme.
Neuvjerljivo zvuče priče da je u pitanju samo predah, da uskoro nastavljamo.
Sve i da nam je predah bio potreban četnicima je
više dobrodošao. Ono što mi sada radimo liči prije na dobro utvrđivanje
tekdostignutih linija negoli na obavezno, ubrzano pregrupisavanje kako bi nastavak čimprije uslijedio.
S druge strane, stižu vijesti kako se četnici vraćaju na svoju polovinu
Treskavice, koja je sada doduše manja od naše polovine.
11 Nov 2018
Ne bojim se ni posljednje čaše
Nije ljubav jedina bol
što čovjeka lomi.
Nit je vino jedina radost
koja te bole liječi.
Volio sam jednom.
Nije boljelo.
Volio još jednom.
I opet nije boljelo.
Volio sam dvadeset drugi put.
Kao i svaki prije.
što čovjeka lomi.
Nit je vino jedina radost
koja te bole liječi.
Volio sam jednom.
Nije boljelo.
Volio još jednom.
I opet nije boljelo.
Volio sam dvadeset drugi put.
Kao i svaki prije.
4 Oct 2018
Platon
"Dopusti mi da ti promijenim samo jednu notu u nacionalnoj muzici promijeniću ti vlast!"
- govoreći u svome djelu "Država" o bitnosti tradicionalne/nacionalne muzike za samobitnost jednog društva/države.
- govoreći u svome djelu "Država" o bitnosti tradicionalne/nacionalne muzike za samobitnost jednog društva/države.
20 Sept 2018
15 Sept 2018
8 Jul 2018
Nekada noću
Nekada noću
sjetim se našeg posljednjeg jutra.
Kao djeca mislili smo
da je život samo igra.
Gledao sam
kako odlaziš,
nisam ti rekao - Ostani.
Gledala si
kako ostajem,
nisi mi rekla - Pođi za mnom.
Ako se sutra vratiš,
i prazno mjesto nađeš,
osjetićeš da lutam,
da tebe tražim.
Nekada noću
sanjam
da si pored mene.
sjetim se našeg posljednjeg jutra.
Kao djeca mislili smo
da je život samo igra.
Gledao sam
kako odlaziš,
nisam ti rekao - Ostani.
Gledala si
kako ostajem,
nisi mi rekla - Pođi za mnom.
Ako se sutra vratiš,
i prazno mjesto nađeš,
osjetićeš da lutam,
da tebe tražim.
Nekada noću
sanjam
da si pored mene.
4 Jul 2018
33 Ponajteže je sebe odvagati
Mladog petka mjeseca
ševala,
drugog dana mubarek
Bajrama,
zlatni paša po
Sarajvu šeta,
i za njime Sarajski
kadija;
na teferič, gradu na
kapije,
i na onu Zmajevu
jaliju.
Seir čine momci i
djevojke,
a najviše momci
ašiklije.
Gdje god nađe momka i
djevojku:
momku daje stotinu
dukata,
a djevojci za ruho
sermiju.
Svakog momka na ponose
pita:
hoćel uzet kićenu
djevojku,
a djevojku hoćel za
njeg poći.
Pa ih vjenča kod
avlijskih vrata.
Od džume je pa do
crnog mraka
učinio stotinu nićaha,
sto i prvi u akšam se
svrši.
Niti žali kajzerli
firala
hodajući uskijem
sokakom,
niti žali žutijeh
dukata
darujući momke i
djevojke
i ženeći Sarajlije
mlade.
Brže nego sam kontao odvojio sam se mislima od
posljednje, zaustavljene operacije. Sada mi je još krivlje što se tako
završilo.
Nije me obradovala ni vijest da je stigla novčana
nagrada. Još manje da me se zbog toga zove na nekakav sastanak. Najmanje što na
ostalima osjećam da je razlog poseban, veseo. Ali ja na sastanak krećem pod
dojmom Titove pogibije, usljed čega će do izražaja još više doći moje
nerazumijevanje toga razloga...
Oznake:
artiljerci,
ćutanje,
diverzanti,
glasati,
matematika,
memoari-XIV,
misli,
nagrade,
odluka,
ogledalo,
poštenje,
prijedlog,
priznanje,
razlike,
sastanak,
umjerenost,
vaga
24 Jun 2018
32 Pismo sestri
Poletjela ptica lastavica.
Nosila je dvije kapi vode,
da izvida rane u junaka.
Puče puška, nebu pod oblake,
17.juni
1995.
i ustrijeli pticu lastavicu.
On proklinje pticu lastavicu,
ona žali ranjena junaka
/Asim Ćerimagić
Kubanac/
Novac od nagrada još nije uplaćen. Dobit ćemo ga
na Treskavici.
Kamioni su nas dovezli dokle su mogli. Dalje nam
je, kako smo najviše i navikli, pješke.
Na putu do našega logora prolazimo kraj Korpusnog
saniteta. Jedno od onih mjesta gdje je kratki predah obavezan. Voda je tu
blizu, živo je uvijek pa se i podrazumijeva.
Neko s nekim i progovori, uzme koju novu
informaciju. Ovaj put se utrefismo u vrijeme kada su na radiju emitovane
vijesti. I to u ona doba kada se htjelo čuti i „šta druga strana javlja“.
Oznake:
diverzanti,
duša,
ilijaš,
kamioni,
kiša,
komandir,
kovačević,
memoari-XIV,
muslimanska,
nebo,
ogledalo,
pismo,
ravninabožić,
sanitet,
sestra,
susret,
suze,
tjentište,
treskavica,
vijesti
18 Jun 2018
31 Zauvijek
Ja zagrizoh šareniku
jabuku,
i poljubih Esmer-đuzel
djevojku.
Ja kakva je šarenika
jabuka,
još je slađa
Esmer-đuzel djevojka.
sredina juna 1995.
„Oj, djevojko, slatka
moja sladijo,
ko je tebi takvo ime
nadio?
Il si melek il
dženetska hurija,
il te majka kraj
dženneta rodila?“
„Nit sam melek, nit
džennetska hurija,
nit me majka kraj
dženneta rodila,
već me majka ispod
srca nosila!“
Odmor sam proveo u Zenici i Visokom. Nešto ranije
sam se vratio, pošto smo očekivali novac od nagrade za zauzimanje Đokina
tornja.
Prepričavao sam po Zenici i Visokom te zadnje
događaje, ne znajući im objasniti zašto smo stali. U putu prema Tarčinu i sam
sam neprestano razmišljao o tome.
Po dolasku u Tarčin, i uz piće i bez njega,
razgovarao sam s mnogima na tu temu. To su zapravo bili nastavci razmišljanja
započetih još gore, na Treskavici.
Oznake:
dogovor,
đokintoranj,
drina,
grebak,
istina,
kalinovik,
memoari-XIV,
novac,
odmor,
ogledalo,
priznanje,
razmišljanje,
snaga,
treskavica,
uzbuđenje,
viteška,
zauvijek
14 Jun 2018
30 Ozbiljnije od izgovorenih riječi
Mehmed-paša tri cara
služio,
zaslužio devet kula
blaga.
Pa je sjeo misli
razmišljati
kud će tolko blago
djevati?
Il će blago sirotinji
dijeliti,
il će blago popiti u
vinu,
il će blago bacati niz
Drinu,
il će pravit po Bosni
haire,
nek se Bosna u
pjesmama spominje?
Nek se Bosna u pjesmama
spominje!
Aman, aman, jaša
jaša Mehmed-paša
Mehmed-paša tri cara
dvorio,
izdvorio devet kula
blaga.
Pa je sjeo misli
razmišljati
kud će tolko blago
djevati?
Neće blago sirotinji
dijeliti,
neće blago popiti u
vinu,
neće blago bacati niz
Drinu,
već će pravit po Bosni
haire,
a najprije na Drini
ćupriju,
nek se Bosna u
pjesmama spominje!
Aman, aman, jaša
jaša Mehmed-paša
I sagradi na Drini
ćupriju!
Nebo se, mislim konačno umirilo. Kao da i ono
čeka novu naredbu.
U svoj ovoj euforiji nisam zaboravio ni momka
koji je s nama svih ovih dana. Sada nisam morao glumiti da slučajno prolazim
kraj njega, krenuo sam mu izravno. Nije ni on glumio ni zbunjenost ni iznenađenje,
odmah mi je pošao u susret.
Nije bilo potrebe da smišljamo početak, ni tok
razgovora. I on je bio oduševljen razvojem situacije, nimalo kriv što se tu
zadesio, sada ne više ljut što je to tako bilo. Neupadljivo je hvatao
informacije koje smo prepričavali položajem, sigurno s pravom ponosan na sebe
da je ranije prepoznao bolju polovinu ove priče. I više nije toliko željan da se
što prije rastanemo, postupiće kako mu njegovi narede ali se neće buniti ako prije
toga dođe do našeg pokretanja odavde.
Oznake:
bećarac,
đokintoranj,
ljuta,
malovratlo,
memoari-XIV,
misli,
nagrade,
naredba,
nebo,
ogledalo,
ozbiljnost,
rok,
treskavica,
viteška,
vrijeme,
zasluge,
zbunjenost
11 Jun 2018
29 Održati riječ
Pod Skočićem trava
potrvena,
potrle je Zvorničke
spahije,
igrajući, konje
talumeći.
A najviše Derviš-begov
đogo!
Da mu beže uzde ne
priteže,
skočio bi gradu na
bedeme.
Sa bedema dragoj pod
pendžere,
sa pendžera dragoj u
dušeke,
sa dušeka na bijele
grudi!
I nebo je promijenilo boju. Osjećaj je to, koji
se ne javlja slučajno, prividno. Umarali smo oči zureći gore, razmišljajući
kada ćemo ugledati najavu dana, koji je konačno i došao.
Na drugom prijevoju Pašine planine vođene su
žestoke borbe. Ima i među našima poginulih i ranjenih, puno više na suprotnoj
strani. Toliko, da ovo postaje jedna od blistavijih naših pobjeda. Procjene su
kako su njihovi gubitci takvi, da nemaju mogućnost ni postavljanja druge
linije. To treba iskoristiti.
Ne sjećam se nečega sličnog. Proskok bi mogao
biti uporedba, no tada smo se branili. Poginuli i ranjeni se nisu brojali, samo
živi. S pitanjem, hoćemo li izdržati. Ono što smo tada trpili, osjećamo sada s
druge strane. I s tom razlikom da neprijateljska odbrana brže popušta. Valjda
neće biti i one druge razlike, oni su uspjeli. Mi smo u naletu...
Oznake:
đokintoranj,
izviđanje,
karta,
konici,
malitreskać,
malovratlo,
memoari-XIV,
nebo,
ogledalo,
osjećaj,
pašinaplanina,
proskok,
razgovor,
riječ,
treskavica,
vezisti,
žica
2 Jun 2018
28 Sad je prilika
Poletjela šarka ptica,
perja šarena,
pa je pala na te
dvore, Hamzi-begove.
Govori joj vjerna
ljuba, Hamzi-begova:
„Oj Boga ti, šarka ptico,
perja šarena,
selam ćeš mi Hamzi-begu,
što je do cara.
Dvore sam mu sagradila,
pa se bijele.
Atove sam podgojila,
pa se igraju.
Kćeri sam mu razudala,
sve za begove.
A sinove poženila, sve od
pašića.
A ja sam se podmladila,
kao djevojka.“
„Ako si se podmladila,
ti se udaji,
i on ti se oženio, boljom
od tebe!“
Traženo je da ispalimo nekoliko mina i na Đokin
toranj. Pokušao sam biti što dalje od mjesta s kojeg Fahrovi kreću, ali i biti
siguran da nećemo prebaciti ni na ovu stranu, po Keminima.
Za razliku od prošli put sada se nisam stigao
zabrinuti. Procjene odozgo su bile da nema potrebe razasipati mine, ovih
nekoliko im je poslužilo samo da se uvjere u ono što su već osjećali - Đokin
toranj je prazan!
Nije teško povjerovati u to da su četnici
odlučili napustiti Toranj, ipak je čudno zašto to nisu Kemini iskoristili.
Oznake:
briga,
đokintoranj,
kalinovik,
malovratlo,
memoari-XIV,
odgovor,
odstupnica,
ogledalo,
osmatrač,
panika,
prilika,
razgovor,
rovovi,
šinjel,
štap,
strašilo,
treskavica,
varka,
zastava,
žica
30 May 2018
27 Zadržavši za sebe
Zaklinje se Šarića
kaduna:
„Načinit ću mećet i munaru,
„Načinit ću mećet i munaru,
i suviše sahat u
Mostaru,
a na Buni popravit
ćupriju.
Oženit ću brata
kapetana,
đuzel ćerkom teman
teftedara!“
Što je rekla, nije ni
porekla:
Načinila mećet i munaru,
i suviše sahat u
Mostaru,
i na Buni popravi
ćupriju.
Oženila brata
kapetana,
đuzel ćerkom teman
teftedara.
Umjesto poziva žicom uslijedio je poziv na
motorolu. Poznajem i glas i šifru Fahra Nikšića. Daje mi koordinate cilja, čuke
ispod koje su on i naši diverzanti, i traži da tučem, šaram i prebiram sve dok
mi ne kaže da prestanem.
I dalje nisam sumnjao u Edina ali sam sam sebi
priznao ushićenje zbog činjenice da je Fahro tražio mene lično.
Pročitavši koordinate, još pod ranijim ushićenjem
pratim gdje će na karti da stane Edinova čiodica. Jedno ushićenje je smijenjeno
drugim, vidjevši da je riječ o samoj Pašinoj planini, tačnije njenom najvišem
vrhu. Ćutke ispratih i to kako je Edin odmah sam sebe provjerio, nije bilo
dileme da se njegova zbunjenost uopšte ne razlikuje od moje.
28 May 2018
~~ ( Svaki život isto promiče )
Svaki život isto promiče...
Svaki konj jednako žuri.
Razlika je samo u tome:
ko, i kako
dizgine drži.
Svaki konj jednako žuri.
Razlika je samo u tome:
ko, i kako
dizgine drži.
25 May 2018
26 Trebalo je odmah
Tešanj grade, moj
veliki jade,
gdje u tebi moj
alkatmer raste!
Trgaću ga, ako mi ga
dadu,
kupiću ga, ako ga
prodadu.
Ako mi ga i tako ne
dadu,
ja ću ići gradu na bedeme,
pa ću bedem suzam'
pokapati,
i sevdahom kule
opasati.
Uzdahom ću maglu
rastjerati,
a jadom ću Tešanj
zapaliti,
neka gore svi redom
dućani,
i mejhane, gdje se
vino pije.
Nisam trčao kao Kemo ali sam žurio. Nije daleko
do položaja ali nisam htio ništa da propustim.
Na trenutak sam razmišljao o pokušaju Harisa da
nađe Keminu motorolu. Žbunjast teren ima i prednosti i mane, ima orijentire
kako koji dio pretražuje, ali ih ima i takvih koji se ne mogu detaljno ni
pretražiti. Ili će imati odmah sreće, ili će brzo odustati.
Misli ustavljam, pogled mi prati dešavanja na
položaju. Ne mogu znati šta je tačno uzrok, ali je položaj oživio.
Oznake:
cilj,
đokintoranj,
iskrenost,
karta,
korektura,
memoari-XIV,
motorola,
ogledalo,
orijentiri,
osjećaj,
osmatračnica,
pašinaplanina,
podvlačenje,
položaj,
računač,
raspoloženje,
sreća,
usjek,
žuriti
23 May 2018
25 Dolazak neočekivanog gosta
„Ah, moj doro, dobri
doro,
šta je tebi dodijalo?
Lahko sedlo šimširovo,
Il uzdica pozlaćena,
Il kandžija
biserlija?“
„Ah, moj gazdo, dobri
gazdo,
nije meni dodijalo:
lahko sedlo šimširovo,
nit uzdica pozlaćena,
nit kandžija
biserlija!
Već je meni dodijalo,
svake noći putujući,
kad ti ideš u mejhanu,
mene vežeš pred mejhanom,
grizem travu iz korijena,
ližem vodu sa kamena;
to je meni dodijalo!“
Navikne se čovjek brzo, kao što se brzo i umori.
Ponovo smo priču vezli do iza ponoći, ali se ovaj put nisam budio. Prije nego
je bilo vrijeme da se obave uobičajeni jutarnji rituali, poslije kojih se
pristojno raspoložen možeš uputiti ka osmatračnici.
Gore jutro, tmurno i maglovito. Sumorno poput
rečenice koja se jučer i prekjučer najčešće mogla čuti, a govori o -
podvlačenju Keminih.
Oznake:
dolazak,
gost,
karakter,
krivica,
memoari-XIV,
motorola,
naredba,
navika,
neočekivani,
ogledalo,
osjećaj,
osmatračnica,
podvlačenje,
položaj,
predznak,
rov,
sreća,
sumnja,
umor
21 May 2018
24 Navikli smo
Bolna leži moja ljubav,
bolna leži na
postelju:
Nit umire, nit ustaje,
niti Bogu dušu daje;
niti meni dozvoljava
da ja imam drugu
ljubav.
Kolko mi je dobra
bila,
kuću mi je raskućila;
Dućan mi je prodavala,
a jarane dozivala.
Ja se vratih iz
čaršije,
sretoh dragu nose mi
je:
Dvjesto dajem – nosite je
Dvjesto dajem – nosite je
trista dajem – spustite je.
Kolko sam se sažalio,
odmah sam se oženio.
Noć je bila hladna i mirna. Pomalo i nervozna,
mada ne znam čemu tačno trebam zahvaliti zbog čestih buđenja.
Iako sam očekivao drukčije, Mido je tražio da
ostane na konaku. Nije insistirao na tome, nije ni obrazlagao. Jednostavno,
razumjeli smo se.
Silazeći s osmatračnice, nismo ni sekunda ćutali.
Pričali smo o svemu, ovom što je u toku. Čini mi se kako ni s kim nikad nisam
toliko dijelio razmišljanja.
Oznake:
artiljerija,
čekanje,
đokintoranj,
kilavost,
konak,
memoari-XIV,
nada,
napor,
navika,
noć,
ogledalo,
osjećaj,
osmatračnica,
podrška,
poštenje,
prijedlozi,
stijene,
strah
17 May 2018
23 Jedina mahana
Konj zelenko rosnu
travu pase,
sahat pase, a dva
osluhuje;
Gdje se ćerca majke
molijaše:
„Ne daj mene, majko, za
sarhoša!
Kad mi dođe sarhoš iz
mejhane,
do po noći mene mladu
bije!
Već me daji, majko, za
ćatiba;
Kada dođe ćatib iz
čaršije:
Do po noći bijelu
knjigu piše,
od po noći u solufe
diše!“
Ako je i od Korpusa, mnogo je. Ništa od priče da
ćemo dati Kemi vod, svi smo mu na raspolaganju. I mi i sve ostale artiljerijske
jedinice.
Ne znam šta bih mislio o svemu. Ja sam rat
zamišljao drukčije, uvijek bi svi trebali svima biti na raspolaganju. Nedavno
je Bešović tražio samo dvije haubičke granate, nije ih dobio.
A sada neko naređuje da glavnim pravcem napada
jedinica Keme Ademovića, ostale brigade sadjejstvuju, dok se sve artiljerijske
jedinice prepotčinjavaju njemu.
Oznake:
artiljerija,
čekanje,
ciljevi,
diverzanti,
kamenje,
kašnjenje,
memoari-XIV,
naredba,
noć,
ogledalo,
osjećaj,
osmatračnica,
pašinaplanina,
podvlačenje,
položaj,
priprema,
prviutisak,
treskavica,
vezisti,
zubovi
14 May 2018
22 Sve je moguće
Bože mraka i tijesna
sokaka,
da se sretnem s karali
Hasanom.
Da ga pitam čija li je
Hanka,
je li moja, ja li je
njegova.
Ako kaže da je Hanka
moja,
daću Hasi sva imanja
svoja.
Ako kaže njegova je
Hanka,
ne dočeka Haso drugog
mraka.
Već dugo sve ovo traje. Toliko da počinju kružiti
opširnije priče o razlozima. Teško je sad i razlučivati šta je od toga istina.
Što neki brzo povjeruju, ima nas koji nećemo, ne
možemo nikako. Je li moguće da se neko u vrhu spori oko toga ko bi trebao ići
na glavnom pravcu napada? Neću da povjerujem, a vrlo dobro znam da je sve
moguće.
Te priče nisu bez osnova. Posljednje strukturalne
promjene, stvaranje tih nekih manjih, pokretljivijih brigada, izvođenje
dijelova njih ovdje, bar jednako kao i ovo gomilanje artiljerije, sigurna su potvrda
da se ofanziva sprema. Pominjanje da bi Muslimanska mogla biti udarna, a ne mi,
ili Slavna ili Viteška, ipak više djeluje kao šala.
Oznake:
artiljerija,
diverzanti,
đokintoranj,
istina,
krivica,
memoari-XIV,
muslimanska,
naredba,
ofanziva,
ogledalo,
ploča,
povjerenje,
razlog,
slavna,
uloga,
viteška,
zubovi
9 May 2018
21 U jednome smo se složili
„Hasanaga, jesam li ti
draga?“
„Jesi, draga, kajno konju
trava!“
„Nije svaka konju draga
trava!
Već mi kaži – jesam li ti draga?“
Već mi kaži – jesam li ti draga?“
„Jesi, draga, kajno moja
majka!“
„Nije svakom svoja majka
draga!
Već mi kaži – jesam li
ti draga?“
„Jesi, draga, kajno moja
duša!“
Ne mogu reći da je tako prvi put, međutim uvijek
je osjećaj isti. Teže od produženja boravka nam pada što ne znamo do kada.
Rekao bih, od same akcije teža je njena ovakva priprema. I hoće, i neće.
Prvo smo nešto kao čekali, pa se kao branili,
sada opet nešto čekamo. Sumnji da se ništa ne sprema, ne da to pojačano
isturanje novih jedinica.
Od svih koji su vanredno ovdje najviše pažnje su
nam privukli Fojničani. Nije im prvi put kao brigadi, ali mnogima jeste. Sve
što su o Treskavici čuli vezano je za nas Fočake. S te strane nije čudno da su
nam se obratili da im pomognemo. Pješadija je što je trebalo naučila,
artiljerci su na redu.
Oznake:
akcija,
ambicija,
artiljerci,
čekanje,
cijeniti,
dužnost,
magla,
memoari-XIV,
ogledalo,
oprez,
osjećaj,
pomoć,
strpljenje,
sumnja,
treskavica,
utisci,
vrijednosti,
život,
znanje
6 May 2018
20 Mi to nećemo tražiti
Crn oblače, ružan ti
si,
moj sevdahu, tužan li
si.
Moj sevdahu, moj
uzdahu.
Kraj pendžera sama
sjedim,
u zvjezdano nebo
gledim,
puna aha i sevdaha.
A kad rujna zora rudi,
male zvijezde kad se
gase,
ko moj uzdah što se
gubi
kad mi dođe ko me
ljubi.
Moj sevdahu, moj
uzdahu.
Naša smjena se davno završila, i Jakupovi su tu,
ono što znamo jeste da je naš red da idemo na dopust. Kada će to biti, još je
rano da o tome razmišljamo.
Četnička ofanziva je zaustavljena, naša tek treba
da krene.
Prisjećam se zauzimanja Đokina tornja, prve
akcije. Tada smo se prekratko zadržali, uspijevši jedino ostati na Đevigradu i
Volijoj jami, odnosno Zubovima i Ilijašu.
Kasnije je bilo priče o novom pokušaju, onome bez
borbe, kada je samo trebalo biti brži od četnika i jači od surovosti
Treskavice. Ni krplje nisu pomogle da se nadvlada ovo drugo.
Treća je bila sreća. Na Đokinom tornju je
pobodena zastava, zapjevan bećarac i napravljeni historijski snimci.
Oznake:
adeti,
artiljerija,
bošnjačka,
đevigrad,
đokintoranj,
komšiluk,
memoari-XIV,
muslimanska,
obuka,
ofanziva,
ogledalo,
osjećaj,
pomoć,
regruti,
slavna,
smjena,
treskavica,
viteška,
volijajama
4 May 2018
19 Još nisu načisto
Otputovah u daljine,
u
tuđi svijet,
ostadoše svi jarani
kao rumen cvijet.
Ostadoše s djevojkama
dane provodit,
a ja tužan i nesretan
s tugom govorim.
Šetajući ulicama
da se
utješim,
željan da se dragoj
vratim,
da je usrećim.
Dan za danom brzo
leti,
snage nestaje,
sve se gubi, sve se
ruši,
tuga ostaje.
Nema moga Sarajeva,
grada voljena,
oko mene strani ljudi,
srca kamena.
Strani su ljudi srca
kamena.
Kada smo ovamo kretali, zamišljali smo sve kao
laganiju šetnju, nije nam se žurilo. Put nas je okrenuo, zaustavio ovdje, gdje
svakim novim minutom iščekivanja raste naše nestrpljenje. Protiv kojeg se
boriti razgovorom, šaputanjem.
Sead i ja pričom dođosmo do zaključka da su ovi
gore, koliko god ih je, odlučili da jedan ode do nekog svog komandira, dok
drugi, ili ostali, nas „drži na nišanu“.
Borimo se i dalje s vjetrom, i smijemo situaciji
u kojoj smo. Nagađamo kako će sad taj neko da nas ispituje o imenima naših,
možda i njegovih komandanata, što će odmijeniti činjenicu da lozinku ne znamo.
Izdržati nam je, bolje i tako nego da su ove budale odmah zapucale. Budale, baš
tu riječ smo upotrijebili, jedino njome opisujemo nekoga ko ne razumije da je
do ovakve situacije moglo doći. Ili, možda oni nisu navikli da njihovi vezisti
rade išta drugo do održavaju vezu.
Oznake:
artiljerci,
hrabrost,
iščekivanje,
komandir,
lozinka,
memoari-XIV,
napori,
odgovor,
ogledalo,
položaj,
povjerenje,
prijelaz,
procjena,
stražari,
vezisti,
vjetar,
zadatak,
zahvaljivanje,
žamor
2 May 2018
18 Nismo toliki baksuzi
Pokraj Lašve zelena
livada,
po njoj pasu konji
Atlagića.
Pripinje ih Atlagića seka,
lijepa seka dilber
Umihana.
Zlatnom žicom za
srmali konje.
Gdje joj zlatne žice
nedostaje,
tu dotiču ruse
pletenice:
kose reže, ljute konje
veže!
Gledalo je momče sa
pendžera,
gledalo je pa joj
besjedilo:
„Ne rež kose, seko Atlagića!
„Ne rež kose, seko Atlagića!
Vrjednije su tvoje
pletenice
već sto braće i
stotinu konja!“
Prethodnih nekoliko dana pamtićemo kao drukčije
nego svi raniji, stalne borbe i naša angažovanost nisu nam dali da razmišljamo,
brinemo, strahujemo. Osjećali smo šta nam je obaveza, dužnost, konačno bili u
prilici da i adekvatno odgovaramo. Vjerovali smo kako se situacija neće
mijenjati dok trajuću bitku ne dobijemo.
Ovakvo naše angažovanje osjećamo na još jedan
način, četnici su se baš naljutili. Ne samo da su granatama zasipali naše
pamiste, i usput nas, nego su tukli uz kompletnu pješadijsku liniju i sve
moguće prilaze njoj.
Na sreću, krvavih posljedica nije bilo. Ipak su
nam napravili jedan problem, negdje su nam prekinuli žicu.
Oznake:
baksuzi,
granatiranje,
iščekivanje,
lozinka,
memoari-XIV,
mladost,
mrak,
ogledalo,
osjećaj,
ploča,
pomoć,
razmišljanje,
razočarenje,
slutnja,
sreća,
strah,
straža,
vjetar,
volijajama,
žica
25 Apr 2018
17 Manje vremena
Konja kuje brate
Sulejmane,
sestra Safa dodaje mu
čavle.
Desnom rukom čavle
dodavala,
a lijevom lice
zaklanjala.
„Sestro Safo, bratu
odgovori,
kakva patnja tvoju
dušu mori,
pa ti svoje lijepo
lice kriješ,
lice kriješ, suzama ga
miješ?“
„Prođi me se, brate
Sulejmane,
zar ti ne znaš, majka
me udaje.
A ja jadna imam
voljenoga,
pa ne mogu poći za
drugoga!
Dadoše me, života mi
moga,
ja ne znadoh kome, ni
za koga!“
„Mila sestro, ti se majke prođi,
„Mila sestro, ti se majke prođi,
koga voliš, ti za
njega pođi!“
Jutros su rano diverzanti prošli s Volije jame.
Vidio se umor na njima, iscrpljenost, prividno je bilo i razočarenje. Rekao bih
dvostruko, prvo od lične iscrpljenosti, drugo od situacije gore, koja nije
najpovoljnija. Nisu bili raspoloženi ni za kakva pitanja, a i tako su njihovi
izrazi davali sve odgovore.
Vidjelo se koliko im je odmor potreban, a slutio
sam da neće dugo trajati. U svakom slučaju barem bi jednu noć trebali provesti
u logoru, nekada sutra ponovo nazad.
Dok oni odmaraju mi radimo punom parom. Kao da
smo mi dobili zadatak da njih odmijenimo. Sada smo mi ta dodatna podrška
pješadiji gore. Znam da oni više vjeruju kada su diverzanti s njima, ali znam i
da ih ni mi nećemo razočarati.
Najvažnije je da bude dovoljno mina. To je ono
što čekamo cio rat, što smo dočekali i što moramo iskoristiti.
Oznake:
bijes,
ćeif,
dijete,
diverzanti,
dočekati,
ispaljenje,
memoari-XIV,
mine,
minobacač,
ogledalo,
oko,
osmijeh,
položaj,
strah,
sudbina,
sutra,
umor,
volijajama,
vrijeme
22 Apr 2018
16 Tri učesnika
Tuzlanka se Sarajkama
fali,
da je goru okom
zapalila,
da je suzom vodu
zamutila,
a ljepotom bega
zanijela.
Govore joj Sarajke
djevojke:
„Ne fali se lijepa Tuzlanko!
„Ne fali se lijepa Tuzlanko!
Lijepa jesi, al toliko
nisi,
da bi tolka čuda
počinila!
Nit si goru okom
zapalila,
nit si Drinu suzom
zamutila,
nit si bega okom
zanijela,
već si, bona, divan
san usnila!“
Nije bilo nimalo bezazleno. Bolje rečeno, imali
smo dosta sreće. Dvostruko.
Sead je prvu pauzu iskoristio i našao komad
rasprsnute mine, koji mu je profrndao nekoliko centimetara pored glave. Ni Lato
se nije smirio, dok nije pronašao „svoj“. A i ostali smo se dali u
pretraživanje, uspjevši skupiti ukupno desetak.
Bili su različitih veličina, od sitinijih za koje
smo nesigurno utvrđivali porijeklo, do poprilično velikih komada, a koji su
potvrdili i pretpostavke o uzroku raspadanja, ali i opasnosti koja ih je, koja
nas je mimoišla. Ja nisam osjetio da je neki toliko blizu mene proletio, ali
vraćajući osjećaje s trenutka dešavanja, položaj u kojem sam se zadesio, jasno
je kako smo sva trojica što smo tada bili ispred, mogli biti zakačeni nekim od
nekoliko desetaka tih rasprsnutih dijelova, gelera kako ih među sobom zvasmo.
20 Apr 2018
15 Da imamo bilo šta
Poletjela dva goluba
iznad mojih dvora.
Jedan pade u
đul-bašču,
drugi na moj pendžer.
kraj maja 1995.
Koji pade u đul-bašču,
on mi cvijeće bere.
Koji pade na moj
pendžer,
on je gledo mene.
Stajali smo Lato, Pezo i ja skoro jedan do
drugog. Nekako je četnička ofanziva umanjila, tako i artiljerija, pa smo bili
slobodni stojeći pratiti kako naše dvije posluge trenutno gađaju one četnike
koji kasne s povlačenjem.
Brzi nije prešao u kontraofanzivu ali je pomjerio
našu liniju odbrane. Do kada će on izdržati ispred, hoće li biti nekog spremnog
da ga zamijeni, to su pitanja čiji odgovori neće poremetiti još jedan njegov
hrabri poduhvat.
Subscribe to:
Posts (Atom)