što čovjeka lomi.
Nit je vino jedina radost
koja te bole liječi.
Volio sam jednom.
Nije boljelo.
Volio još jednom.
I opet nije boljelo.
Volio sam dvadeset drugi put.
Kao i svaki prije.
Volim i sada.
Boli me ljubav moja.
Boli i ljubav njena.
A najviše praznina između njih.
Oči mi se
pred prazninom zatvaraju.
Noge dalje neće.
Sjećam se prvog vina,
tog divna osjećaja.
Pio sam vino opet,
osjećaji isti.
Pio i četiristo osamdeset četvrti put.
Neprolazni osjećaji.
I noćas pijem.
I nije mi dobro.
Sanjam ljubav ovu.
Snovi prazninu pune...
Korake sam prestao da brojim,
oči su mi
napola zatvorene.
Ne bojim se ni posljednje čaše.
Ali bih volio
da mi je Ferida natoči...
