znamo i ti i ja.
Učili smo od Jesenjina.
Sagorio ja sam
u čežnji za njom.
Sagorio dušu,
sagorio srce.
Trebalo je skupiti pepeo svoj.
Tražio sam nekog,
da mi bude oči,
da mi noge vodi.
Našla si se,
tu kraj mene,
gdje si uvijek bila.
Samo te ja viđao nisam.
Gledao te nisam,
sada te osjećam.
Ne slušaj šta ti govorim,
s usana mi čitaj.
Ne vjeruj mi ni jednu riječ,
samo znaj - sve istina je.
Volim te, Irma.
Ne postoji druga riječ za ljubav.
Gledaj mojim očima,
ali ne diraj to što one vide.
Koja ruka tvoje grudi takne,
sagorjeće skupa s njima.
Vodi me mojim nogama,
ali nemoj kud bi one htjele.
U postelji svakoj
taman je mejsta za dvoje.
Ako hoćeš, poslušaj me,
recituj mi.
Uz stihove nam znane
brzo ćemo pokupiti pepeo.
Ako hoćeš, zagrli me,
s obje ruke,
pribij se uz mene jako.
Zadrhti, zatresi se cijela,
da knjiga sklizne, lupi snažno
tako, da oživi srce moje.
Poljubi me nježno, ljubi me dugo,
ostani bez daha.
Udahni mi novu dušu.
Nova mi duša treba,
drugo te srce voljelo ne bi.
Vatrom mladosti svoje
zapali me, ponovo.
Ti to možeš.
Vodimo ljubav strasno.
Pišimo novog Jesenjina.
Našoj pjesmi ne trebaju riječi,
nego strast.
Naša pjesma nema kraj.
