„Što ti je, Stano,
mori,
što ti je, Stano;
dostum Stančice, mlada
zelena?“
sredina juna 1994.
„Glava me boli, dragi,
glava me boli,
sve zbog tebe, moj
mili dragane!“
„Nasloni glavu na me,
nasloni glavu;
dostum Stančice, mlada
zelena!“
A možda nam i brigadni atiljerci pomognu. Iz dana
u dan postajemo sve prihvaćeniji, Nane omiljen i među njima. Jedino smo njega
svi pošteđivali kopanja, a zajedno smo odlučili mirno vrijeme iskoristiti za
bolje utvrđivanje.
Lično sam komentarisao kako nikad bolje uslove,
lakšu zemlju za kopanje, bliže šumu za sječenje balvana nismo imali. Položaj je
bio pogodan i za držanje čistog i sređenog logora, sami smo nedaleko od
bogomdanog potočića napravili pristojan zahod, jedini u brigadi napravili i
priručno kupatilo, pored obližnjeg izvora. Ispod teče i Rakitnica, moći će se i
na njoj kupati ali je još prilično rano.
Da je s početka drugarstvo i povjerenje bilo
onakvo kamo sada ide izostala bi jedna anegdotica koja ide na moju dušu.
Posudio sam bez problema od njihovog prvog
računača Edina Barlova artiljerisjku busolu kako bih i našu osamdesetdvojku
precizno usmjerio u osnovni pravac. Pri čemu sam smetnuo s uma da je moje
druženje s njom još od Vučeva zamijenjeno druženjem s ručnom busolom. Kao i to
da tamo nisam bio sam, uz mene je bio Zaim Barlov, nešto mi je dakako moglo
promaći...
Nisam zaboravio rukovanje, ali nešto nije
štimalo. Umjesto da se obratim Edinu, latio sam se priručnika. No i on je samo
potvrđivao moje znanje.
Sve sam uvjereniji bio da je oštećena, da joj je
magnetna igla pokvarena, da se i sami služe ručnom a da se sada samo šale sa
mnom. Pa ipak to nisam htio Edinu reći dok se skroz ne smorim listajući
priručnik naprijed-nazad.
U momentu kada sam s busolom i priručnikom već
krenuo ka Edinu nešto me uputi da bacim pogled i na sam početak uputstva. „Prije
upotrebe potrebno je otkočiti magnetnu iglu“, pročitao sam tri puta zaredom,
svaki put više vrteći glavom i jače se smijući samome sebi. Na kraju i ne
odustavši sve reći, priznati Edinu.
- A upališ! – a što sam počeo aludiranjem na
poznatu monodramu Josipa Pejakovića.
***
Pješadinci prolaze na i sa smjene, i dvostruko
nam zavide. Navikli smo, ne svađamo se ali kažemo kako za razliku od njih mi
smo konstantno na položaju.
Odvojeni smo, pa je pametno noću imati stražu.
Dok je lijepo vrijeme.
Noći u kojoj je lilo kao iz kabla ja sam
prekinuo. Kislo je i ispod drveća, mokro i hladno bilo u skloništima. Komandir
Jakup Mekić me je ujutro budio, prividno ljut što ne samo da smo ja i Salja
legli tokom svoje, nego što nismo čak ni budili sljedeću smjenu.
Po njemu nije moje da procjenjujem da li se i
četnici kreću po takvu vremenu, kao ni da sudim kako je jadna brigada kojoj
pješadijske linije propuste neprijateljske diverzante. Jesu svježa sjećanja na Pedine,
ali ni oni tada nisu nedočekani prošli.
Istrpio sam komandirove kritike, suzdržao se od
iznošenja jednog drugog zaključka. A sve mi je ličilo na to da stražarili nisu
prije nas, da su stražu uveli iz nekog početnog nepovjerenja prema nama, pa čak
i da je valjana straža bivala samo u onih četiri sata koliko smo svake druge
noći mi pokrivali. Do ove kišne.
Ostalo je na toj kratkoj kritici. Koja je svakako
došla potkraj smjene te i nije bitnije poremetila visoko podignuti međuodnos.
Nije ni bilo razloga.
Sve nas je uglavnom služilo, vrijeme - sve sem te
jedne noći, četnici bez izuzetka. Imali su jedan pokušaj na pravcu Slavne, naš
dio Jabuke je mirovao.
U svakom slučaju će ova smjena biti pamćena po
onome što je urađeno. A urađeno je mnogo, mi smo aposlutno spremni za djejstva.
Od neurađenog pamtimo to da za ovih dvadeset dana
nismo ispalili niti jednu jedinu minu. Čak ni u vrijeme kratkog napada na
Slavnu iako smo nudili pomoć. Ne znam, njih je ionako čudilo da smo preblizu
pješadiji, možda nisu željni četničkog uzvraćanja. Ako ga i bude, lakše im je
ako budu tražili njihove minobacače i haubice koje su prilično dalje.
Naši, kada zatreba, neće se libiti tražiti da se
oglasimo.
Do tada, svima nam je uživati u trenutnome, i
praviti planove kako da nam sljedeći put bude još bolje. Mi smo planirali naš
dio Gluhače iskoristiti maksimalno, sljedeći put pravimo fino fudbalsko
igralište. Lutvo i Ešref Podrug će donijeti fudbal...
Gluhača
