XII - 18 / Računica je još uvijek dobra

Poranila na vodicu Zlata,
za njom Ibro ata igrajući:
„Jesi li mi poranila, Zlato?“
„Jesam, Ibro, kad mi bilo drago!“
                                           17. novembar 1993.         
„Nemoj tako, kajaćeš se Zlato!“
„Neću bogme ni žaliti Ibro!
Srma momci, a zlato djevojke;
hoće srma da se pozlaćuje!“

 

                               

I koji su iz Tarčina došli pričaše o civilizaciji.

Njihove priče su bile po mnogo čemu slične, malo uranjeni dolazak zime znači svugdje manje borbi, granata, ali i kada je svugdje glad osjetnija, kada je šverc prisutniji. Upravo su tu njihove priče otkrile jedan naizgled normalan podatak kojim se samo ta dva mjesta malo razlikuju, ali koji će pojedince vrlo zaintrigirati.

Kutija cigareta jučer je u Tarčinu bila četiri, a u Fojnici cijelih deset maraka. I do jednog i do drugog mjesta manje je od po dan hoda, ko ima novca ne treba biti stručnjak iz matematike.

Takav je upravo bio moj rođak Dževad. Imao je njemačkih maraka, fizički je među snažnijima ali renome diverzanta mu nije baš dozvoljavao da lično kreće na takav put. Šljiva Mirsa je već poznavao kao vještog trgovca, još mu je trebao neko od jačeg povjerenja. E, ja sam bio taman takav.

IV - 41 / Nekad su odgovori čudni koliko i pitanja

    Alaj bi se zabavljala,
al' mi ne da nana.
Alaj ću se zabavljati
kad ostanem sama.
   Ostala sam sama,
dođi lolo 'vamo,
da se zabavljamo,
i ponesi tamburicu
pa da poigramo,
da se zabavljamo.
 
   Alaj volim orati,
s volovima rogatim.
Još da mi je cura b'jela,
volove da tjera,
i curica mrkušica
da goni kolica.
   Sitan dika, sitna ja,
sitna slama pod nama.
Sitno, diko, mene ljubi,
poznaće se zubi.
Poznaće mi nana
da sam milovana.

 

 

 

Prije nego ću slatko zaspati, dade mi se još malo razmišljati o Sutkovim riječima. Ovaj put ne odoljeh i osmijehnuti se.

Ne smeta da se makar malo zamišljam kako komandujem divizionom. Da bi mi bilo lakše, odabraću svoje prve saradnike. Ako bi Ahmo tako bio moj zamjenik, onda bih vatrene baterije dao Latu i Džemu. Komandnu, ma kako mi misli letjele malo ustranu, ipak bih morao Zaimu. Oksa bih, a možda ipak Admina, da komanduje izviđačko-računačkim vodom. Za onog drugog bih našao neko drugo mjesto, nije bitno gdje je ko... Naravno da ni Tita nikako ne bih zaboravio, mislim da bi se u Komandi diviziona našlo neko mjesto koje bi omogućilo da uvijek bude tu negdje uz mene. Za Mufa bih se posebno pobrinuo, a sjetio bih se i Kuka i malog Enesa...

Nije još vrijeme mojoj smjeni, ali sam izašao malo na zrak. Mjesečina pogoduje mašti, ali je dobra i za razgovor. Admin mi se pridružuje. Ubrzo će na smjenu, pa mu se ne isplati zaspati. Kako smo ovih dana često pričali, pri čemu je on uglavnom slušao mene, nije bilo smisla da mu ne uzvratim. Sad, kad je očigledno njemu potreban slušalac.