Operacija KOVERAT
predstavlja najozbiljniji pokušaj deblokade Sarajeva krajem 1992. godine. Da je
operacija uspjela, historija odbrambeno-oslobodilačkog rata bi se sigurno
drugačije odvijala. Operacija KOVERAT je odisala velikim brojem propusta,
nestručnosti, površnosti, opstrukcija, ali sigurno nije nedostajalo srca,
hrabarosti i krvi...
Mirsad Čaušević Brada je ubijeđen da Sefer Halilović krajem 1992. godine
nije izašao na Igman zbog Juke Prazine koji je otvoreno prijetio da će ga
ubiti. Juka je tukao i ostale članove Glavnog štaba i Komande Igman što su
odani Seferu.
„Mislim da bi Juka ubio Sefera da je izašao“, kaže Brada.
„Nije Juka bio razlog što nisam izašao“, kaže Sefer Halilović. „Jer, ja
bih izašao sa jakom jedinicom i rastjerao Juku i njegove.“
Zašto nije izašao, kad je to od njega tražila Vrhovna komanda?
„Svakako bi za jedinice vani bilo korisnije da sam izašao na slobodnu
teritoriju, ali bi bila dovedena u pitanje odbrana Sarajeva“, kaže Halilović.
„Komandant mora biti gdje je težište borbenih dejstava. Naš glavni grad
je bio najžešće napadnut i logično je da budem tu, a ne u Zenici, Visokom, ili
Tuzli gdje bi mi lično bilo mnogo lakše. Da je Sarajevo palo, vjerovatno bi
radikalno opale šanse da se odbrani Bosna i Hercegovina. I zato mislim da sam
bio potrebniji tu.“
„Kasnije su se“, nastavlja Halilović, „stvorile pretpostavke i mi smo se
dogovorili u Predsjedništvu da izađem na slobodnu teritoriju.“
On kaže da je na sjednici Predsjedništva rekao da će izaći „sa
zadovoljstvom“, te da je dogovoreno da s njim, ispred političkog rukovodstva,
izađe i Nijaz Duraković. Prema Seferovim riječima, njima je u Predsjedništvu
rečeno: „Idite i prebacite se preko piste!“
„Nema problema“, tvrdi Halilović da je rekao članovima Predsjedništva „Ali ja neću dozvoliti da me uhapsi neki francuski narednik. Krenuću sa
zaštitnom jedinicom i ako me budu pokušali na pisti uhapsiti, probićemo se pod
borbom. Procijenjeno je da će to biti incident i da nam nije do toga. Onda je
Ganić dobio zadatak da organizuje da nas Unproforov transporter prebaci preko
piste. U međuvremenu su počele borbe za deblokadu Sarajeva i nije bilo moguće
da izađem...“
U to vrijeme državni vrh Bosne i Hercegovine je po svaku cijenu želio da
smiri situaciju između Armije i HVO. Predsjednik Izetbegović je u vezi s tim
vodio razgovore sa Tuđmanom i Bobanom. Zagrebački „Globus“ je u oktobru objavio
da su se u Splitu dogovorili Izetbegović i Boban o smjeni Sefera Halilovića i
da na njegovo mjesto dolazi Jasmin Jaganjac. Jaganjac je u to vrijeme često bio
uz predsjednika Izetbegovića i sigurno je da je on u prvoj fazi angažovanja u
Armiji RBiH trebalo da bude postavljen za komandanta privremene komande Armije
i HVO od Mostara do Visokog i Igmana i da komanduje operacijom deblokade
Sarajeva. Halilović je tražio mišljenje Arifa Pašalića, komandanta Prve
mostarske brigade i Rasima Delića, komandanta Odsjeka ŠVK Visoko o Jasminu
Jaganjcu. Obojica su odgovorila 17. oktobra 1992. godine.
Pašalić je pisao: „U vezi Vašeg upita koji se odnosi na J.J. za vrijeme
njegovog djelovanja na ovom ratištu, mišljenje je negativno... Narod i borci su
sa čuđenjem primili njegovo prisustvo u blizini Predsjednika.“
Delić je bio decidan: „Tvrdim da bi imenovanje Jasmina Jaganjca na
dužnost komandanta privremene komande koja bi objedinjavala prostor od Mostara
do Visokog i na istok do Igmana imalo negativan odraz kod starješina, boraca i
naroda, te je moje mišljenje da nebi trebalo u ovom periodu angažovati Jasmina
Jaganjca na tako odgovornu dužnost“, pisao je Delić Seferu.
A komandant TG-1 Konjic Zejnil Delalić pisao je Seferu 19. oktobra 1992.
godine:
„Glavni (Alija Izetbegović, op. Š.H.) naredio formiranje privremenog
štaba za proboj. Sjedište treba biti u Konjicu, a komandant Jaganjac. Ostali:
Ćatić, Buljubašić i ja. Izrazio sam svoje nepovjerenje otvoreno, jer je
Jaganjac apsolutno HVO. Pored toga, neskroman i otvoreno pledira protiv Vas...
Jaganjac znači Daidža, a svi zajedno znače HVO... Dedo tvrdi da je Jasmin naš,
a i da mu je to maltene uslovljeno.“
Međutim, zajednička komanda za proboj obruča oko Sarajeva, na čelu sa
Jaganjcem, nije formirana.
Nešto kasnije Izetbegović i Boban dogovaraju novu zajedničku operaciju –
„Jajce“ i formiranje zajedničke komande, te da ispred HVO u to zapovjedništvo
uđe Praljak, a Armije RBiH Jaganjac. Ali, Jaganjac je bio oficir Hrvatske
vojske, pa je za prelazak u Armiju RBiH morao dobiti saglasnost Ministarstva
odbrane Republike Hrvatske.
Jaganjac se u dokumentima ponovo intenzivno javlja od 4. novembra 1992.
godine kada predsjednik Izetbegović od njega traži da odmah stupi „u kontakt sa
Glavnim stožerom HVO u Grudama vezano za izvođenje zajedničke vojne operacije u
kojoj će zastupati Armiju BiH“. Izetbegović na kraju depeše kaže: „U vezi sa
prednjim, potrebno je da i formalno pređete u Armiju BiH. U tom pogledu
dovoljna je Vaša pismena izjava upućena meni.“
Jaganjac iz Mostara šalje predsjedniku Izetbegoviću kratku izjavu o
spremnosti da stupi u Armiju RBiH, koja glasi: „Izjavljujem da sam od danas,
04. 11. 1992. godine spreman stupiti u redove Armije Republike Bosne i
Hercegovine . U tom pogledu imam suglasnost Ministarstva obrane Republike
Hrvatske.“
Jaganjac 4. novembra šalje Izetbegoviću novu depešu u kojoj traži
dodatna ovlaštenja „za smjenu neposlušnih i nediscipliniranih zapovjednika i
onih koji nisu spremni za zajedničku suradnju“. On Izetbegovića informiše i o
tome kako su Muslimani i Hrvati u Mostaru oduševljeno prihvatili njegovu novu
ulogu.
Jaganjčevo oduševljenje novom ulogom samo je trajalo dva dana. Jer, 6.
novembra dobio je od Sefera Halilovića depešu koja ga je iznenadila. Na početku
depeše Halilović ga je obavijestio da je ovlašten da „ispred Armije RBiH uđe u
zajedničku komandu kao zamjenik komandanta načelnika Štaba za operaciju
„Zapad“.” Ali, Sefer mu je vezao ruke. Jer, na Jaganjčev zahtjev da može
smjenjivati neposlušne i nedisciplinovane zapovjednike, Sefer je odgovorio da
on takve zapovjednike predlaže za smjenu, „koje ću ja, ili komandant 3. Korpusa
svojom naredbom hitno smijeniti“.
Jaganjac odmah šalje opširno pismo predsjedniku Izetbegoviću u kome ga
obavještava o Seferovom faksu i o presedanu da nakon ovlaštenja koje mu je dao
predsjednik Predsjedništva, „načelnik Štaba, kao njegov potčinjeni izdaje
dodatno pismeno ovlaštenje, odnosno saglasnost za ono za šta ste me Vi već
ovlastili.“ Ali, Jaganjca je uvrijedilo to što mu je Sefer oduzeo pravo
smjenjivanja „neposlušnih i nedisciplinovanih" i tako mu dao samo „predlagačku
ulogu“, što je za Jaganjca, kako piše, neprihvatljivo.
Ali, ni od tog zajedničkog zapovjedništva i operacije „Jajce“ nije bilo
stvarnog efekta. I Jaganjac se ubrzo, opet uz predsjednika Izetbegovića,
pojavljuje u pripremama za operaciju „Koverat“. U toku priprema održan je
zanimljiv sastanak u Komandi 43. brigade u Konjicu, kome su prisustvovali
predsjednik Izetbegović i u to vrijeme njegove sjenke Jasmin Jaganjac i Armin
Pohara. Tada se, prema sjećanju Enesa Pajića, člana Komande ove brigade, Jasmin
Jaganjac obratio Izetbegoviću i rekao:
„Predsjedniče, dajte mi „keca“ i Sarajevo će biti deblokirano!“
„Izetbegović ga je“, sjeća se Pajić, „gledao začuđeno jer u prvi mah nije znao
šta znači – „kec“.
Izetbegović na tom sastanku nije reagovao na Jaganjčevu ponudu da
preuzme komandu nad bosanskom armijom i „Sarajevo će biti deblokirano“.
Ali, to je ostavilo snažan dojam na konjičke komandante. Zejnil Delalić
je ovako reagovao: „Ako će oficir Hrvatske vojske biti komandant Armije RBiH,
onda je bolje da to bude Bobetko. Sposobniji je od Jaganjca.“ Nekoliko dana
kasnije i vojnička karijera Zejnila Delalića dramatično je završena.
autor Šefko Hodžić, ratni novinar i izvještač
izvor
