ljubav nije duša porekla.
Tužan bješe sastanak,
samo jedna suza je
iz oočiju potekla.
Kafana je cijela umukla,
iz ruke mi čaša ispala.
Ispod njenog osmijeha
u dimu i staklu je
moja tuga blistala.
Ružu nije htjela uzeti,
samo reče: To je sudbina!
Al ni ona, ovaj put
nije sretna otišla -
mrtav se ne ubija!
Cigareta dogorijeva,
vene ruža ostavljena,
cakli čaša polomljena,
žali mladost potrošena...
