Mene dragi ostavio;
a ja hajem i ne hajem,
hoću da se udajem.
Na Hiseta ponosita,
gdje se nose dugi
ćurci,
dugi ćurci i fermeni.
I niz prsa zlatna
puca,
niz čakšire zlatne
kopče,
nek dušmanu oči
iskoče!
Ovo je vrijeme kada i nesporazumi brzo padaju u
zaborav. Pješadija se nekako snašla, i bez nas su se smjenjivali.
Četnička poluofanziva je zaustavljena ali nema
predaha. Vrijeme je na nas. Na naš novi pokušaj prodiranja još dublje u
Treskavicu.
Prilika je to za još nešto. Bez obzira što taj
termin nije prigodan ovo je i prilika da nam se Bešović revanšira. Odredio je
diverzante koji će vršiti napad na našemu pravcu, ali u svome maniru dodao i
one koji će ih podržavati. To da će vezisti vući odmah žicu nije ništa novo,
kao ni to da će najmanje jedan inžinjerac biti tu radi eventualnih minskih
polja. Teren nije pogodan za vršljanje tenkova pa nema potrebe da
protivoklopnjaci budu uključeni.
Ispomoć nas artiljeraca se podrazumijevala,
novina je djelomično direktnije učešće. I prije bilo kakvih suradnji, i
upućivanja u NATO strategije i taktike, nas je iskustvo naučilo da zahtjev za
vatrom ne upućuje nužno samo načelnik artiljerije već svako ko procijeni da je
potrebna.
Do sada je to bio usputni zadatak diverzanata,
sada je to Bešović prebacio na nas. Tačnije, naredio je da mi diverzantima
pridružimo jednog izviđača čiji će to biti glavni zadatak, da prati situaciju,
traži uključenje artiljerije, te navodi istu.
Mekić je Bešovića razumio jednako kao i ja,
saopštio mi je tu naredbu mirno, koliko sa smiješkom toliko i ozbiljno. Nije
išao s ciljem da jednostavno na mene prebaci lopticu „zavaljivanja“ nekoga,
niti je ikako sugerisao kako ću ja toj naredbi prići. A prišao sam joj kako bi
i on. S tim da ću opet govoriti o datom trenutku, ili da kada budem loše volje da
to onda i malo potraje.
Naša teorija da komandir treba da je s većinom
vojske, kao i prije par dana tako i sada treba da je na snazi. Samim time nema
smisla da određujem samoga sebe. Još manje bi smisla imalo da upućujem nekoga
od računača ili vezista, pogotovo nekoga iz drugih vodova, primjerice Seada
Peza. U situaciji kada imam u vodu samo dva prava izviđača, koji su maksimalno
upućeni u sve što zadatak traži, nije jednostavno uperiti prstom u ovoga ili
onoga.
Odlučio sam se za čistu vojničku odluku, odnosno
hijerarhijsko spuštanje odgovornosti. Pozvao sam komandira izviđača Harisa
Gagulu i njemu dao da odluči. I njegov je izbor sužen, ili će ići lično ili će
odrediti drugog za kojeg oba znamo da je još jedino potpuno pouzdan.
Navijao sam, možda i očekivao da će Haris cijelu
situaciju sagledati malo drukčije te da će na taj naporni, i moguće opasni
zadatak uputiti sebe.
Ipak se ponio više komandirski tako da sam Mekiću
dostavio ime Nermina Hanjalića.
***
Nerminu smo Haris i ja skupa saopštili našu
odluku. Nisam se trudio da ga tješim, uvjeravam kako će sve proći u redu,
objašnjavam zašto ne idem ja, a kao najradije bih da je tako, samo sam ga
podsjetio na prvu veliku ofanzivu na plato Treskavice. Tada je krenula gotovo
kompletna naša brigada, s izuzetkom tek par logističara i većine nas
minobacačlija. Preciznije, tada smo s brigadom išli samo Sead Pezo i ja.
Još su mi živa sjećanja na to kako smo ispraćeni
od ostatka baterije, bilo je tada i divljenja, poštovanja, ali i neodobravanja,
negdje između se provlačilo i nešto ljubomore i zavisti. Svi ti pokazani nam
dojmovi su bili ne baš do kraja iskreni.
Jedina reakcija koju sam upamtio kao sasvim
iskrenom bile su riječi koje mi je tada skoro došapnuo Hanjalić. Priznao je
kako gledajući svu tu dugačku kolonu, u kojoj se nalazilo nekoliko i mlađih,
kao i onih tri puta starijih, osjeća mnogo stida. Što nije dio te kolone!
Ovo mu je prilika da taj stid potre. Gledajući ga
očekivah da će to i učiniti.
Možda i jeste, bez gunđanja, glasnog protivljenja
stao je da se sprema. Ono što sam ja još vidio je manjak iskrenosti prisutne
onoga dana.
Mislim da u glavi nije bio načisto da li smo
odluku donijeli skupa Haris i ja, ili sam ja!
Ćutao sam. Sve do vremena kada je Nermin napustio
logor.
Tek sam tada popričao s Harisom. Kazao sam da bih
ja više volio da je on otišao jer mi Nermin djeluje nekako uplašen. Haris je
imao spreman odgovor, koji se nije nadovezivao na moju priču o onoj dugoj
koloni. Po njemu je on lično češće prihvatao slične zadatke, a s druge strane
Nermin je i fizički jači, izdržljiviji, uz još to da je jednako pouzdan.
Odgovor, i našu priču je zaključio obećanjem da
će sljedeći put red biti sigurno na njega.
Mali ljeljen, Ilijaš
