Sve tvoje je bilo kud trčiš,
kraj kovačnice, kraj bagrema.
Ali kovačnice više nema.
Ni tebe, djevojko, nema.
Znam stazice kojim si brala
jagode dozrele u šumi.
Ali šume više nema.
Ni tebe, djevojko, nema.
Znam lipe, tri druga stara,
sa dječacima gdje si se igrala.
Ali dječaka više nema.
Ni tebe, djevojko, nema.
Znam čamac kojim si brodila,
Drinom uzduž i poprijeko.
Ali čamca više nema.
Ni tebe, djevojko, nema.
Znam ljuljašku više kuće,
kad sam te k'o jabuku među grane bac'o.
Ali ljuljaške više nema.
Ni tebe, djevojko, nema.
Znam tu noć krvoprolića,
i most gdje su klali u svanuća nijema.
Ali ni mosta, ni tebe,
djevojko, više nema.
Risto Tošović
(23.3.1923. Foča - 22.8.1986. Beograd)
