vječno biti konjem
kada bih bio osuđen nositi
plavokosog konjanika,
ovalnih grudi i lica tvoje bjeline,
kad bi tvoje nježne noge
moje sape mamuzale,
mamuzale i milovale.
Odnio bih te i bez krila
do najzlatnijih dvora,
samo da budem u tvojoj blizini.
Pa makar me hranili samo
vodom, sijenom i zoblju...
Ali, šta mi vrijedi
kad ja nisam sreće konjske,
nego proklete svoje!
