toliko mostova,
a opet - jedan fali.
Ja pjesnik nisam;
olovku nosim
da je s tog mosta bacim.
Ne želim njome
da napišem posljednji stih.
S mosta se može
samo na dvije strane:
ili naprijed, ili -
za olovkom.
Još mi nije vakat mrijeti;
ali samo dva su mjesta
gdje se moja duša
smiriti hoće!
Tvrda zemljo, nek si spremna...
ali očekaj još malo.
Još proljeće ovo.
Amelino srce...
ili,
da mi bude vakat...
