Vino pije Vilić
Huseine,
na kaldrmi, na sred
Sarajeva.
Vino pije, plaho
podriguje;
Njem doleti alma
nagrizena,
s karanfilom crno
nakićena.
Pita majka Vilić
Huseina:
„Otkud tebi alma
nagrizena,
s karanfilom crno
nakićena?“
„Mila majko, draga mi
je dala,
draga dala, da b' pusu
imala!“
Više
čovjek ne zna šta je iznenađenje a šta je mogao očekivati. Niti se potpuno
odrediti prema onom što mu se dešava. I ne smije se čuditi toliko da ne bi
postao spreman za još neko, još veće iznenađenje.
Kako
opet nisam stigao odmah zaspati, tražih novu temu za razmišljanje, s obzirom da
sam ono što se ispriječilo smatrao i porukom da nije vrijeme za igranje s
riječima, njihovim slaganjem u stihove.
Šeks
mi se ranije činio drukčijim, preozbiljnim, tek sad mi se baš dopao. O Ćuzi još
nemam tako visoko mišljenje, ali znam da ima vremena.
Šeksov
skoro šuškavi glas, čini mi se, kazuje ponešto o njegovom karakteru. Birao je
riječi, ono malo što je stigao reći u mom prisustvu, čime se pokazao sasvim
običnim ali vrlo inteligentnim momkom. Potvrdivši sve što mi je Semir o njemu
kazao, ali i otvorivši moje sumnje da on ovdje nije bio slučajno, u prolazu.
Iako iz sinoćnjeg kratkog boravka to nisam saznao, hoću biti spreman.
Jutro
sam počeo tom temom, pričajući s Titom. Koji je bio korektan i jasan, jednako
je govorio o obojici, njegova je želja da, ako ovaj rat potraje, sam bude kao
oni. Shvatih tako o Titu još nešto. Bez sumnji, u jednom mi je zavidio. Što
nije malo stariji, recimo mojih godina. Već sada bi bio ravan njima!
Uživao
sam slušajući ga, divih mu se. Ali mi nije zasmetao uzrok koji nas je prekinuo.
Opet je vezan za njih, odnosno za moje slutnje iz noćašnjeg razmišljanja, a sve
podudaranje iznenađenju koje je čekalo da se uzbuna prespava.
Nisu
njih dvojica slučajno bili tu, osim što su se dosjetili pomoći Sutku u našoj
provjeri, to su imali i muštuluk za njega. Danas će zajedno na Trebovu, gore su
stigle originalne tablice za ove stodvadeske i ove mine. Major ih donio s
Grepka, Sutku ih je lično zadužiti. Oni su se, samo, pobrinuli da neizvjesnost
o svemu što ta vijest donosi ne traje predugo.
Iako
se oni više zanimaju za neke druge mine, pokazali su zainteresiranost i za ove
naše. Tako ću zapisati u dnevnik, mada može biti da je to ograničeno samo na
ovaj put, zbog onog što se desilo na Tuljku. Možda je istina o tome Trebovom prostrujala
brzinom vijesti o samom pribavljanju tablica, pa je kao takva i ušla u njihove
uši.
Toliko
Sutko nama prenese da je od njih saznao. Radi se o nekim posebnim, ruskim
minama, koje su puno teže od jugoslavenskih, koje su inače obrađene u tablicama
koje smo mi imali. Zapravo su originalne, spram minobacačima koje smo dobili.
Model označen na njima, to je Sutkov zaključak, samo se slučajno podudario s
istim jugoslavenskim lakim minama. A od Šeksa i Ćuze je još doznao i krajnji
domet ovih, a on ne prelazi pet kilometara i šesto metara.
Za
daljnje pojašnjavanje onog nedavno na Tuljku, ove informacije su sasvim
dovoljne. Krivica je dijelom bila u Krnju, najviše u pogrešnim tablicama, ni
najmanje u bilo kome od nas. Opet, ostaje da smo svi zajedno imali dovoljno
sreće. Da je ona izostala, niko se sada ne bi smijao otkrivenom, niti veselio
istom. Ne bi bio bitan krivac, ili bi to bili svi mi.
Imamo
cijeli dan da se tome veselimo. Sad će nam svima kao nikad prijati obuka, skoro
pa da nam je zbog jučerašnje pauze već nedostajala.
Nama
računačima je jedna velika briga uklonjena, ali i posluga može odahnuti, više
neće niko strahovati da će mina koju neko od njih ispali povlačeći svojom rukom
konopac, i ubiti nekoga od naših. Na svakome, čak i onima koji tog dana nisu
bili tu, to olakšanje se da primijetiti, bez obzira što to svi jednako i ne
shvatamo.
Zaim
i ja smo bili još sretniji, kada u očima Admina i Osmana vidjesmo tek pravu
vjeru u to što uče. Čuli su za dešavanja na Tuljku, sumnje je bilo, samo su je
vješto prikrivali pred nama. S olakšanjem to nije mogao biti slučaj. Ti
osjećaji, niti se kriju niti kome promiču!
Opet,
nas dvojica, kao i ostali Trošnjani, lišeni smo punog uživanja zbog posjete
Šeksa i Ćuze. Sem ove, donijeli su i drugu vijest, još jedno iznenađenje.
Jutros rano je jedan dio diverzanata pridružen grupi Trošnjana, a zajedno su
otišli tamo na zadatak.
Taman
da Sutko ne ide sam na Trebovu. Osim njegovog kurira Tita, s njim će i Džemo.
Tragom vijesti, koje se očekuju iz Trošnja.
Ko
bi još i danas razmišljao o onom sinoć, o Mufovom prvo bahatom, a na kraju
duhovitom ponašanju, o tome da li je ta uzbuna uopšte bila potrebna, kao i ko
je i kako u njoj postupio, kad smo dobili originalne tablice i sad smo sasvim
sigurni u sebe!?
Ali,
ko će se i tome veseliti, kad znamo gdje smo neki od nas sada mogli, trebali
biti!
