Vino pije Vilić
Huseine,
na kaldrmi, na sred
Sarajeva.
Vino pije, plaho
podriguje;
Njem doleti alma
nagrizena,
s karanfilom crno
nakićena.
Pita majka Vilić
Huseina:
„Otkud tebi alma
nagrizena,
s karanfilom crno
nakićena?“
„Mila majko, draga mi
je dala,
draga dala, da b' pusu
imala!“
Više čovjek ne zna šta je iznenađenje a šta je
mogao očekivati. Niti se potpuno odrediti prema onom što mu se dešava. I ne
smije se čuditi toliko da dozvoli još neko, još veće iznenađenje.
Kako opet nisam stigao odmah zaspati, tražih novu temu za razmišljanje, s obzirom da
sam ono što se ispriječilo smatrao i porukom da nije vrijeme za igranje s
riječima, njihovim slaganjem u stihove.
Šeks mi se ranije činio drukčijim, preozbiljnim, tek sad mi se baš
dopao. O Ćuzi još nemam tako visoko mišljenje, ali znam da ima vremena.
Šeksov
skoro šuškavi glas, čini mi se, kazuje ponešto o njegovom karakteru. Birao je
riječi, ono malo što je stigao reći u mom prisustvu, čime se pokazao sasvim
običnim ali vrlo inteligentnim momkom. Potvrdivši sve što mi je Semir o njemu
kazao, ali i otvorivši moje sumnje da on ovdje nije bio slučajno, u prolazu.
Iako iz sinoćnjeg kratkog boravka to nisam saznao, hoću biti spreman.
Jutro sam počeo tom temom, pričajući s Titom. Koji
je bio konkretan i jasan, jednako je govorio o obojici, njegova je želja da,
ako ovaj rat potraje, sam bude kao oni. Shvatih tako o Titu još nešto. Bez
sumnje, u jednom mi je zavidio. Što nije malo stariji, recimo mojih godina. Već
sada bi bio ravan njima!
Uživao sam slušajući ga, divih mu se. Ali mi nije
zasmetao uzrok koji nas je prekinuo. Opet je vezan za njih, odnosno za moje
slutnje iz noćašnjeg razmišljanja, a sve je podudaranje iznenađenju koje je
čekalo da se uzbuna prespava.
Nisu njih dvojica slučajno bili tu, osim što su
se dosjetili pomoći Sutku u našoj provjeri, imali su i muštuluk za njega. Danas
će zajedno na Trebovu, gore su stigle originalne tablice za ove stodvadeske i
ove mine. Major ih donio s Grepka, Sutku ih je lično zadužiti. Oni su se, samo,
pobrinuli da neizvjesnost o svemu što ta vijest donosi ne traje predugo.
Iako se
oni više zanimaju za neke druge mine, pokazali su zainteresiranost i za ove
naše. Tako ću zapisati u dnevnik, mada može biti da je to ograničeno samo na
ovaj put, zbog onog što se desilo na Tuljku. Možda je istina o tome Trebovom
prostrujala brzinom vijesti o samom pribavljanju tablica, pa je kao takva i
ušla u njihove uši.
Toliko Sutko nama prenese da je od njih saznao.
Radi se o nekim posebnim, ruskim minama, koje su puno teže od jugoslavenskih,
koje su inače obrađene u tablicama koje smo mi imali. Zapravo su originalne,
spram minobacačima koje smo dobili. Model označen na njima, to je Sutkov
zaključak, samo se slučajno podudario s istim jugoslavenskim lahkim minama. A
od Šeksa i Ćuze je još doznao i krajnji domet ovih, a on ne prelazi pet
kilometara i šesto metara.
Za daljnje pojašnjavanje onog nedavno na Tuljku,
ove informacije su sasvim dovoljne. Krivica je dijelom bila u Krnju, najviše u
pogrešnim tablicama, ni najmanje u bilo kome od nas. Opet, ostaje da smo svi zajedno imali
dovoljno sreće. Da je ona izostala, niko se sada ne bi smijao otkrivenom, niti
veselio istom. Ne bi bio bitan krivac, ili bi to bili svi mi.
Imamo cijeli dan da se tome veselimo. Sad će nam
svima kao nikad prijati obuka, skoro pa da nam je zbog jučerašnje pauze već
nedostajala.
Nama računačima je jedna velika briga uklonjena,
ali i posluga može odahnuti. Neće više niko strahovati da će mina, koju ispali
povlačeći svojom rukom konopac, i ubiti nekoga od naših. Na svakome, čak i
onima koji tog dana nisu bili tu, to olakšanje se da primijetiti, bez obzira
što to svi jednako i ne shvatamo.
Zaim i ja smo bili još sretniji, kada u očima
Admina i Osmana vidjesmo tek punu vjeru u to što uče. Čuli su za Tuljak, sumnje
je bilo, samo su je vješto prikrivali pred nama. S olakšanjem to nije mogao
biti slučaj. Ti osjećaji, niti se kriju niti kome promiču!
Opet, nas dvojica, kao i ostali Trošnjani, lišeni
smo punog uživanja zbog posjete Šeksa i Ćuze. Sem ove, donijeli su i drugu
vijest, još jedno iznenađenje. Jutros rano je jedan dio diverzanata pridružen
grupi Trošnjana, a zajedno su otišli tamo na zadatak.
Taman da Sutko ne ide sam na Trebovu. Osim
njegovog kurira Tita, s njim će i Džemo. Tragom vijesti, koje se očekuju iz
Trošnja.
Ko bi još i danas razmišljao o onome sinoć, o
Mufovom prvo bahatom, na kraju duhovitom ponašanju, o tome da li je uzbuna
uopšte bila potrebna, kao i ko je i kako u njoj postupio, kad smo dobili
originalne tablice i sad smo potpuno sigurni u sebe!?
Ali, ko će se i tome veseliti, kad znamo gdje smo neki od nas sada mogli, trebali biti!
Kamena
vrata
