Operacija KOVERAT
predstavlja najozbiljniji pokušaj deblokade Sarajeva krajem 1992. godine. Da je
operacija uspjela, historija odbrambeno-oslobodilačkog rata bi se sigurno
drugačije odvijala. Operacija KOVERAT je odisala velikim brojem propusta, nestručnosti,
površnosti, opstrukcija, ali sigurno nije nedostajalo srca, hrabarosti i
krvi...
Komandant Sprečanskog odreda Salih Malkić saznao je za pripreme za
deblokadu Sarajeva i preko svog prijatelja iz PL Vahida Karavelića, tada
zamjenika komandanta Prvog korpusa, urgirao da i njegov odred učestvuje u
operaciji „Koverat“. Načelnik Štaba Vrhovne komande Sefer Halilović 9. decembra
1992. godine uputio je naređenje Željku Knezu, komandantu 2. Korpusa, da
ujutro, u tri poponoći, u Visoko uputi Sprečanski bataljon i živiničke „Ose“
radi njihovog učešća u realizaciji plana „Koverta“.
Ali, Željko Knez odmah nije izvršio naređenje načelnika Halilovića.
„Željko Knez je jedinice koje je trebalo da odmah uputi u Visoko radi
deblokade Sarajeva, poslao na ratište kod Gradačca“, sjeća se tadašnji
komandant Sprečanskog odreda Salih Malkić. „Poslije dva dana zove me Knez. Kod
njega su još bili Ramiz Šuvalić, Anđelko Makar, Hajro Hadžimustafić i Hasan
Muratović. Željko mi kaže da ćemo uspostaviti vezu sa načelnikom Halilovićem,
te da ja treba da mu kažem kako ne mogu da idem u deblokadu Sarajeva. Kažem
Knezu da je poslao jedinicu na Gradačac kako bi izbjegao da odemo u Visoko i da
on ne želi da se deblokira Sarajevo. Razgovarali smo sa Seferom, pa i sa
Vahidom Karavelićem, koga je zamolio da me ubjeđuje da zbog odbrane Gradačca ne
idem prema Sarajevu. „Reci mu Vaha, on samo tebe sluša“, rekao je Knez
Karaveliću.
Ipak, Malkić je bio neumoljiv i odlučio je da sa svojim odredom krene
prema Sarajevu i zatražio je od Kneza da jedinicu dopuni novim borcima i
obezbijedi MTS-om. „Knez je popustio“, kaže Malkić, „ali mu je uzeo prateću
četu, a dodao 73 čovjeka, od kojih 55 kriminalaca“.
Malkić je sa odredom stigao u Visoko 12. decembra. Ali, odmah je
zatražio od Sefera da mu uputi ne samo živiničke „Ose“, nego i odred iz
Kalesije i četu iz Lukavca. Računao je da će sa tim snagama izvršiti proboj
obruča. Tražio je u tome i podršku svog prijatelja iz PL Vahe Karavelića. I
Karavelić je 13.decembra poslao depešu Hasanu Muratoviću u kojoj je napisao:
„Čuo sam da si postao „Kvisko“ tuzlanske regije. Pravi si car. Ako želiš da se
tvoj prijatelj Salih Malkić proslavi i postane legenda, pošalji u visoko hitno
živiničke „Ose“.
U isto vrijeme i komandant Odsjeka Visoko ŠVK Rasim Delić, prema
Seferovim instrukcijama, uputio je dopis Knezu u kome od njega traži da za
operaciju „Koverat“ uputi „jedan do dva bataljona“. Kad je Knez dobio Delićevu
depešu i saznao za Karavelićev telegram Muratoviću, 15. decembra je poslao
opširno pismo Seferu Haliloviću u kome napada Saliha Malkića.
„Zapovjednik Sprečanskog odreda Salih Malkić“, pisao je Knez, „bez
znanja svog zapovjednika Opštinskog štaba odbrane Živinica i zapovjednika 2.
Korpusa, obratio se direktno Vahidu Karaveliću i insistirao da se njegova
jedinica angažuje u deblokadi Sarajeva. Pri tome je lažno izvijestio da je
odred spreman za izvršenje zadatka.“
Knez, takođe, napada Malkića što je bez odobrenja povukao odred iz
Gradačca i izvještava Sefera da Sprečanski odred nije spreman za izvršenje
zadatka, „ni po ljudstvu, ni po opremljenosti, a najviše po pitanju rukovođenja
i komandovanja“. Komandant 2. Korpusa zatim kaže „da je zapovjednik odreda
Salih Malkić i do sada ispoljavao samovolju i slabosti u izvođenju borbenih
dejstava, rukovođenju i komandovanju“, te obavještava kako Malkić povlači
jedinice bez odobrenja, kako je kolebljiv u borbi, kako ostavlja tijela
poginulih boraca na neprijateljskoj strani i slično. Knez ukazuje Seferu „da
zapovjednik Salih Malkić nije osposobljen za samostalno izvršenje zadatka“, te
da zbog toga živiničke „Ose“ ne žele „biti pod njegovom komandom, niti žele da
učestvuju u toj akciji.“
Željko Knez informiše Sefera da Drugi korpus ne može izdvojiti „jedan do
dva bataljona kako je nagovjestio gospodin Delić“. I on je kao razlog naveo
operacije koje vodi Drugi korpus ne samo na odbrani Gradačca, nego i na proboju
koridora, spajanje regija Zenica i Tuzle, pa proboj koridora prema Srebrenici i
slično.
„Za sve pripadnike ovog korpusa Sarajevo je simbol herojstva odbrane i
spremni smo da dovedemo u pitanje odbranu Gradačca i proboj koridora Orašje“,
pisao je Knez. Ali, odmah iza toga tražio povlačenje jedinica s nekih linija
ukoliko u deblokadu Sarajeva odu nove jedinice 2. korpusa.
Sefer mu je
ponovo naredio da u deblokadu Sarajeva uputi živiničke „Ose“ i Knez ih je
poslao.
Oko 450 boraca Sprečanskog odreda u Visokom se posebno spremalo za
deblokadu Sarajeva. Svi su kupili slatkiša i ponijeli da podijele sarajevskoj
djeci kad kao oslobodioci uđu u glavni grad. U noći 17. decembra, nekoliko sati
uoči bitke, Malkić je na Ravnom Nabožiću postrojio svoje borce i rekao: „Ko
nije spreman da pogine za Sarajevo neka izađe iz stroja!“ Niko nije izašao.
Njegova jedinica dobila je zadatak da presiječe asfaltni put Srednje –
Semizovac, pa preko Vogošće uđe u Sarajevo. Uspjeli su da 24 sata drže pod
kontrolom taj put i tada su trpjeli jaku vatru 24 sata. Odatle je Malkić
uspostavio vezu sa Vahom Karavelićem koji je bio na Žuči. Ali, nisu se sreli na
Žuči kako su planirali. Komandant pravca Senad Mašović naredio mu je da povuče
jedinicu jer su, kaže, zatajili lijevi i desni susjed. Malkićevi borci su se
tada sprijateljili sa borcima iz Tihovića koji su, takođe, imali veliku želju
da uđu u Sarajevo.
Borbe su vođene još nekoliko dana, ali na kraju nije bilo ništa. „Kada
sam došao u Visoko“, sjeća se Malkić, „čekala su me tri telegrama, dva od
Hasana Muratovića, jedan od Kneza. Pisali su mi ako ne izvršim zadatak da će mi
suditi vojni sud“.
Malkić se sa borcima nakon nekoliko dana vratio u Živinice. San o deblokadi
Sarajeva nije mu se ostvario. Baš kao što nije ni borcima na Igmanu.
Ali, iz visočkog pravca pripremana je nova, „prava“ operacija „Koverat“,
bez obzira što se na igmanskom pravcu dogodila tragedija i što su borci sa Žuči
zaustavljeni iznad Vogošće. Komandant ovog pravca Kadir Jusić angažovao je nove
snage.
Među njima bili su i borci jednog bataljona tek osnovane 7. muslimanske
brigade koja je uoči bitke izvršila i prvo postrojavanje. U sklopu brigade, kao
dobrovoljci, uključilo se i nekoliko samostalnih grupa domaćih i stranih
mudžahida. Nekoliko njih se noć uoči bitke zaklelo – ući u Sarajevo ili
poginuti!
autor Šefko Hodžić, ratni novinar i izvještač
izvor
