Vratnik pjeva, nikad
ne tuguje,
Sarajevom pjesma
odjekuje.
Ja miline kad s
Vratnik-mejdana
pusta mladost prođe
raspjevana.
Sarajevo, bez Vratnika
šta je?
Tamo pjesma nikad ne
prestaje!
Pod beharom, ljeti u
šljiviku,
ašikuju momci na
Vratniku.
Bez Zmajevca, Kule i
Mejdana,
teferiča ni uranka
nema!
/Zaim Imamović/
Uprkos činjenici da se vrijeme nije popravljalo
nastavili smo s radovima na položaju iza Javora. U nekoliko narednih dana smo
napravili prateći objekat, poprilično sredili prilaz obližnjoj vodi, poravnjali
oko objekta koliko se moglo, te počeli s pripremama drva.
Dočekali smo i smjenu Druge brdske, Vratničke,
čuli smo i kako je neki nazivahu „betevne brigade“. To betevne se objašnjavalo
time da su tamo u Sarajevu, na Vratniku, na takvom ratištu koje četnici mnogo i
ne napadaju, niti se oni previše trude da prošire tu slobodnu teritoriju.
Slušajući to stvarao se dojam da su to i slabi
borci, od kojih se neka značajnija pomoć ovdje ne bi trebala ni očekivati.
Boraveći u Sarajevu nisam se raspitivao koliko u
svemu tome ima istine. Držao sam u sebi kako se to ne poklapa s onim što
Sarajevo doista jeste, i geografski i povijesno, i dušom. Izbjegavanje
raspitivanja vezujem za to što mi se nije vukla nikakva paralela s brigadom
preko Miljacke, ni sličnostima ni razlikama. A i bunilo me ono što sam
doživljavao nelogičnim, o brigadi se govorilo tako, podozrivo, a o njihovom
komndantu Puški pozitivnije. Upravo kroz prizmu poređenja s komandantima tih
nekih drugih brigada...
Ne znam kada ću i steći jasniji, kompletniji uvid
u to šta ova brigada jeste i može, siguran sam da ću pamtiti ovaj svoj prvi
susret s njom, njenim borcima.
Gledam ih kako, svaki borac, sem puške i ranca
pronosi i po jednu dasku. I to tamo negdje ispod Đevigrada, prema Zubovima ili
Ilijašu. Ne vidim, ali smo čuli da uz to, u rancu nose i po koju biljicu drva.
Gledam ih, čudim se svemu tome, njima divim.
Kasno su dobili svoj dio linije ovdje, nisu mogli prije napraviti barake. Nisu
oni za to krivi. Mislim da kao sarajevska brigada nemaju konje, čujem da imaju
ali da su njihovi konjovodci odbili da ih izgone ovuda. Konji ne mogu, ljudi
mogu. Čudno i to, ali izgleda moguće. Je li ima Korpusna logistika, je li se
mogla tražiti pomoć naše, drugih brigada? Jeste, ali nije!
Znam koliko je ovo i objektivni, i subjektivni
doživljaj. Miješaju se slike prisjećanja s onima koje gledam.
Žalim viđeno, ježim na prisjećanja. Koliko je
ovakvih dana iza nas, s razlikom da to niko nije gledao. Ili jeste?
U svakom slučaju, razlika je i žaliti sebe i druge!?
S tom nekom sličnošću, koja i nije istina, da nikome ne možeš pomoći.
***
Vjetar je stao, okrenulo u snijeg. Koji je sad
najgori za hođu, zbog čega ih gledati bi još tužnije. I sva ova pitanja iznova
ponavljati.
Dođe tako do nas i jedna, surovo šaljiva
anegdota. Kada su njihovi konjovodci odbijali ovuda voditi konje pod takvim
teretom, logično je njihov komandant postavio pitanje - kako su mogli fočanski.
Njihov logističar je odgovorio da to ne zna, poslije čega ga je ovaj uputio u
naš logor. Da se raspita.
Sasvim logično put ga je doveo do Šaćira
Lugušića, najvičnijeg našega konjovodca. Prvi dio razgovora je bio
polukonkretan, a zbog toga što je Šaćir ne samo dobar konjovodac već i pravi
šeret, šaljivdžija.
- Pa dobro, majku mu, koliko to vaši konji imaju
nogu!? – na kraju je ovaj pokazao da mu Šaćirov šeretizam niti odgovara, niti
mu vjeruje.
- Kako, koliko!? Osam, brate – mrtav hladan
odgovori Šaćir.
Očevidci kažu da je ovo Šaćirovog sugovornika
dotuklo. Da je odjurio ljut, bijesan, uvrijeđen.
Ne znam, ja bih na Šaćirovom mjestu imao manje
šeretsko objašnjenje. Nije do konja, nego do ljudi. Sve je do ljudi.
Iako mi je Šaćir iznimno drag, ponajviše njegov blagi
šeretluk, ovaj sam put iskoristio odlazak po hranu da ga, a zbog onog što sam gledao,
prijateljski prekorim.
- Kako si mogao biti grub prema čovjeku, kojemu nije
bilo do šale – ovako sam formulisao pitanje.
- Prvi je počeo – Šaćir se ne mijenja u dan-dva.
- Kako?
- Čuj sad i tebe! Pita me, kako su nam konji mogli ići.
Šta da mu odgovorim, nego na nogama. A onda me još i stao zajebavati, pita koliko
konji imaju nogu...
Vratnik
