Drugovi me stari tješe:
život - dalje ide!?
Al ja znam gdje oni grješe,
samo korak vide!
Ako pođem dva koraka
srce će da stane...
i crna je zemlja lahka,
lakša nego rane!
Rana boli boli svoje,
što da bude veća?
Neka meni tuge moje,
bar me na nju sjeća!
S društvom sjedim, s društvom pijem,
tugi većoj ne dam;
ne žalim se kako mi je,
nit utjehe trebam!
Društvu želim sreće mnogo,
neka mene gdje sam;
znam da više ne bih mogo,
al sam bio sretan.
Gradom šetam, sretne gledam,
al ja s njima neću;
jer ja svoje tuge ne dam
ni za čiju sreću!
Nemojte me više žalit
što nju voljeh slijepo;
ja ne želim ikad kvarit
što je bilo lijepo!
