Kad
ja moram s jadom svojim
zbog
kamenog srca tvoga
čaše gorkih suza
liti;
Ostaj zbogom,
moja draga,
nek sve ide do
bestraga,
naša ljubav i ja
i ti.
Ja u klin, ti u ploču,
ti nećeš a ja hoću,
hoću, hoću da te
ljubim danju, noću.
Kad znaš da te
silno volim,
zašto moram da te
molim,
da mirišem tvoje
cv'jeće. 16 - 19. juni 1993.
'Mjesto da mi
sreću kuješ,
ti me u grob
sahranjuješ,
a meni se mrijet
neće.
Ja u klin, ti u ploču...
Kad ne mogu da te
ljubim,
što da zalud dane
gubim
u te željno
gledajući.
Ostaj zbogom,
moja draga,
nek sve ide do bestraga,
odoh drugoj
pjevajući.
Ja u klin, ti u ploču...
/Safet Kafedžić/
Da mogoh, radije bih na položaj otišao s
Trošnjanima. Samo da nisam ovdje. Dok se ovo nekako ne završi.
Imamo dva komandanta. Ne znam kako, ali se
uspjelo odgovoriti na akt Brigade. Sve je još jučer sa Šemsom dogovoreno, samo
je trebalo javiti ime.
Tako je već predvečer stigla naredba o
Admirovom postavljenju. Zakašnjela, i vjerovatno nevažeća.
Zuhdija je sa sobom donio drugu, iz Korpusa,
koji je valjda i nadležan za postavljanje komandanata bataljona. Vjerovatno je
i sasvim u pravu, smijenjen je mimo propisa, ali mu i oni kojima je najmrže što
se vratio jedno moraju priznati, bio je dosta brz.
Nama preostaje da se čudimo, u sebi radujemo
ili tugujemo, ali glasno da ne držimo niti jednu stranu. Ako smo ćutali kada je
Admir dolazio a Zuhdija odlazio, smisla nema ni da sada glumimo neke simpatije.
Sem toga, poznavajući Admira, upoznavši
Zuhdiju, možemo biti sigurni i da će to oni riješiti između sebe.
Prvi je na potezu Admir. Nije dugo čekao da
sazove sve nas komandire, odnosno članove Komande bataljona. Nisam imao dilema
da li doći, sudjelovao sam u biranju njega, odnosno Zuhdijinog nasljednika. A i
svi smo se iskupili.
-
U redu je,
provjerili smo, Zuhdija je ispravan – Admir je iznenadio prvom rečenicom, očito
neće biti razloga za dužu priču, ali se i na izrazu lica vidjelo da se ne misli
držati kao neko ko je poražen – ima podršku Korpusa, oni su ga ovamo i prvi put
doveli. A ja nisam ovdje ni doš'o da se gambam za nekakve funkcije, ja sam
doš'o da ratujem. Samo čekam signal. Zbog vas sam se htio prihvatiti, što ne
znači da sam odustao. Odnosno, svi ne trebamo odustati. Vrijeme će svoje
donijeti, a sada nam se baviti prečim stvarima. Kad ovo završimo, stvari će se
i same mijenjati.
Toliko je imao o ovome reći, a narednih je
pola sata govorio o onome što je znao da ćemo još pažljivije slušati. Svako
pominjanje Sutjeske, Trebove, Zelengore i Vučeva dira ravno u dušu, makar sve i
ne razumjeli. Poludirektno je najavio da je to pravac akcije čiji signal
očekuje, a uvijeno je zadobijao našu naklonost. Trebamo poštovati Zuhdiju kao
komandanta, ali i biti spremni da vremenom dobijemo boljeg.
Ono što nije mogao ni proizvesti, ali niti
spriječiti, što više ova situacija bude trajala to će se bataljon više dijeliti
na dva dijela. Odmah po završetku sastanka, neki su ostali s njim.
Ono što je mene posve začudilo jeste da se
Šeks i Ćuza razdvojiše. I dok je Šeks ostao, Ćuza nije odmah otišao svojoj
vikendici. Prvi je otišao porazgovarati sa Zuhdijom!?
Sat vremena sam proveo pred našom vikendicom,
ni jedan nisu bili gotovi. Ni na večeri ih nisam vidio, pa ću i cijelu noć samo
o tome razmišljati. Koliko sam se ranije želio pridružiti Trošnjanima, toliko
mi sada to nije padalo na pamet.
***
Međutim, nisam mogao ni pretpostaviti koliko
ću se početi i kajati zbog toga. Još jedan tmuran dan je prošao brzo, bilo je
vrijeme čitati spisak smjene s nama minobacačlijama. Nešto od onoga što je
Zuhdija radio, uporno zatvoren u svojoj vikendici, tek sada svima postaje
vidljivo. U sastav smjene su uvršteni i Admir i Fako!
Ovaj dan bi mogao biti najteži od svih ovih.
Ne samo da smo svjesni kako se Admir neće pomiriti s takvim ponižavanjem,
odnosno da neće pristati ni na drugu opciju koja podrazumijeva da mora, ukoliko
odbije ići na položaj, odmah i napustiti logor, već i zbog činjenice da sad
ovakva situacija definitvno bataljon dijeli na tri dijela.
Jedni su stali otvoreno uz Zuhdiju, drugi uz
Admira, dok se treći predstavljaju neutralnima. Među tima je onih što se
dodvoravaju prvima ili drugima, što šuruju s oba klana, kao i iskreno
neopredijeljenih. Sebe sam ponašanjem tjerao biti među tim najrjeđima, iako sam
iznutra opredijeljen još prvog momenta.
Nisam siguran da se to sasvim može skrivati,
pa mi nije u prilog išlo što sam sutra komandir zemunice u kojoj bi trebao i
Admir biti!
Nekako sam navijao da Admir ponovo bude mudar,
da se negdje skloni dok taj signal, koji kao čeka, ne dođe. Cijeli je logor
trubio kako će više od pola odbiti ići, ako i on ne pođe.
***
Poslije večere sam otišao do Šeksa, i bio i
obradovan i ponovo zabrinut. Nađeno je trenutno rješenje, Admir i Fako neće ni
na položaj ni iz logora, raspoređeni su u diverzantski vod. Kao obični
strijelci, obični diverzanti.
Taj plan predviđa da to sutra na postrojavanju
Ćuza, a kao novi bezbjednjak, što je jedna od novih naredbi koje je Zuhdija u
ova dva dana pripremio, i objasni vojsci. Možda da će neki iskoristiti situaciju
da eskiviraju ovu jednu smjenu, ali opet vjerujem da broj njih neće biti
preveliki, odnosno da se tako situacija u bataljonu neće učiniti još gorom.
Ono što me je, s druge strane zabrinulo je
informacija kako na položaj neću ni ja, a pošto sam pristao biti dio ekipe koja
čeka taj neki zadatak. Samo sam još, uz sve predao i formalno komandu nad
bacačlijama Latu Kršu.
