Kraj Akova, kraj novoga druma,
novi hani, a novi dućani.
U njima su mladi bazerđani.
Ne daju im ni na vodu proći,
a kamoli niz mrklu meraju.
Po povratku u kasarnu u Mehinim lukama saznao sam za još jednu
novost. Tužnu, tragičnu.
S Feridom Nezirevićem nisam bio naročito blizak, svejedno me je
njegova pogibija zatekla, potresla. Pogotovo jer se desila mimo Treskavice.
Stižem čuti nekoliko verzija. A mrzi me bilo koju izdvajati, u
cjelini u dnevnik unositi. No, želim svakako upisati više od puke konstatacije
da je jedan naš saborac poginuo.
Ne znam šta i kako da upišem. Sem jedno, da se iskreno plašim kako
opet niko neće odgovarati.
Usput se tako prisjećam nekih ranijih događaja. Jedan se upravo ovdje
desio, srećom taj je bio bez žrtava. To što je Armin Pendek Pohara dobio malo
batina već sada mogu reći kako je dobro da je na tome ostalo. A moglo se i
drukčije ta priča završiti. To što je on sjedio u restoranu „Mostar“ nije
nimalo neobično, neobičnije je što mu je društvo pravio Huso Alibašić, brat
prijeratnog fočanskog glavnog imama Halima. Naravno, pio je sok, ali je upravo
njegovo prisustvo i svjedočenje sugerisalo da je Pohara pretučen bez pravog
razloga. Zapravo je neko od mještana znao da su oni Fočaci, bio je previše
pijan i nije skrivao mržnju, odbojnost prema nama. U trenutku kada je opsovao
sve fočanske grobove Pohara nije mogao više ćutati. Ovi su ga napali, jedva se
je nekako izvukao. Do oblžnje kuće. A Huso je vijest donio u kasarnu u Pazariću
gdje smo mi tada bili. Bio sam među dobrovoljcima spremnih da odemo do
restorana i osvetimo Poharu. Samo je mudrost naše Komande uspjela da nas
zaustavi, od Devete brdske su došla uvjerenja kako će vinovnici biti prepoznati
i kažnjeni...
Sukob sa Zukinima, nakon pada Proskoka, posebna je priča. Bio sam
direktno u grotlu događaja nemam nikakve sumnje da su sukob započeli Zukini.
Također sam svjedokom da je nešto više naše krivnje da su pale i mrtve glave.
Uz ipak dodatno pitanje, da nisu poginuli naš Alija Muhović i taj jedan,
također Fočak, iz Zukinih, ko može znati kako bi taj sukob tekao do kraja.
Možda uz više žrtava...
Bjelašnica i Goraždani su vjerovatno ponajtužniji događaj naše
brigade. Izginulo je nekoliko boraca u međusobnom obračunu, bez ičije unutarnje
krivnje. Ali bi upravo tu trebala da je najčistija situacija u pogledu
odgovornosti. Mora se znati ko je trebao a nije javio jednima za druge...
Nešto slično kao ono što su Mostarci doživjeli na Trebeviću.
Njihovo stradanje je imalo i produžetke, u jednome od njih mi smo ostali bez
Admina Hajdarevića...
Sukob s Karavelićem trebao bih zaboraviti. Niti je bilo žrtava,
samo nesporazum. Cio događaj jest također imao produžetke u koje spada i naš
odlazak u sastav Šestog korpusa, na neki način i sve žrtve koje smo tamo dali,
ipak je rezultiralo i određenim Karavelićevim priznanjem. Svoje krivice i
odgovornosti, mada je u svemu tome dakako bilo i odgovornijih...
Htio ne htio mislima dolazim i do Fadila Đoza, potom Džoa...
Sve u svemu niti jedno se s drugime ne da povezivati. Osim onoga
što je s neke druge strane povezano.
Ni ovaj događaj ne treba vezivati za napad na Poharu. Nemam ni
pouzdanog svjedoka kako su motivi slični. Po jednim verzijama jeste, ali...
Grupa naših boraca je voljela provoditi vrijeme u toj nekoj
kafančini. Pića je bilo i u trgovinama, ipak je ovdje bio i bilijarski stol.
Čuje se da je i sukob počeo zbog tog stola. Ne drži me takvo uvjerenje.
Trzavice, po nekima, traju od ranije. Da li su nagađanja ili ne tek
može biti da je uzrok taj što se jedan od naših viđao s istom djevojkom s kojom
i jedan od tu večer prisutnih Tarčinaca. Različite opcije kruže oko toga ko je
koga izazivao...
Još par povoda sam čuo, ali zadržavam se na ova dva. Kako god
izbila je tuča. U kojoj su naši bili jači. I to toliko da su ovi se povukli s
psovkama, i prijetnjama. Nije bilo sumnje da se kane vratiti, s pojačanjem.
Sve je bio razlog da se cijela priča brzo proširila, i do naše
Komande. Koja upućuje patrolu.
Ferida duže pamtim kao dobrog, hrabrog diverzanta. Tek odnedavno je
počeo nositi bijeli opasač. Taj opasač mu je predodredio ovaj zadatak. S
Muamerom Zunđom je došao izvršiti uviđaj, sačinit zapisnik o tuči.
Prilikom vršenja zadatka iza ugla kuće u blizini stigao je rafal.
Ferid je smrtno pogođen.
Pokušavam tako zaokružiti ono što ću u dnevnik ubilježiti. U kafani
je, zadnjeg dana oktobra, bila tuča, pripadnici Devete brdske koji su izvukli
deblji kraj vratili su s namjerom da obračun dovrše na drugi način. Ferid nije
bio cilj, zbog svoje dužnosti postao je meta. Koja je pogođena.
Dodaću i svoje kraće razmišljanje da li će istraga završiti s
pravdom za Ferida. Sumnjam.
Tarčin, noću
