PJESMA ZA MOJU MAJKU (Fuad Kovač)

I kad me nema, zabrinuto misli 
da mi, ne daj Bože, nije nešto bilo.
Vidim joj izborano lice
A nježno
Oči u suzama
I podočnjaci...

Uvijek razmišlja imam li, jesam li gladan?
U samoću sva je zarovljena noćima roditeljskim.

Moja majka ima ime – ono je Majka.
I šamiju ima, i dimije, i osmijeh sretna djeteta
kad pružim joj ruke…

Teret života nosi na leđima već šezdeset godina,
ali i uspomene o kojima najradije šuti.

Pokazivala mi je često sobičak gdje me je rodila,
i pupak svezala
sama.

A babo kad je rano odlazio na posao, mirisali su uštipci,
mi plakali.

Koliko je samo radila moja majka
i opet nije umorna.