31 Jan 2016
U jarku
Nađe ga, tako, jedno jutro neki efendija, hodža, inače Musin komšija, i prijatelj, baš onako "u jarku". I to u momentu kada se Musa taman budio.
Naravno, hodža se dade u lagani, prijateljski vaz...
Musa, jedva dočekavši da ovaj završi učtivo mo uzvrati: "Slušaj ti mene, moj dobri efendijo. Oni koje Bog upućuje su takvi ko ti. A oni koje ti upućuješ, e ti su ti ovakvi ko ja!"
Nemam pojma
Objašnjava Švabo: "Ja mjesečno zaradim 3.000 eura. Hiljadu vratim državi kroz poreze, hiljadu potrošim na sebe i porodicu, a pojma nemam gdje mi ode treća hiljada.
Uzdahnu Japanac, pa se nadoveza: "I kod nas je slično. Ja, doduše, mjesečno zaradim 6.000 eura. Dvije hiljade vratim državi kroz poreze, dvije hiljade potrošim na se i porodicu, a pojma nemam gdje mi ode preostalih dvije hiljade.
U kafani
I - 37 / Sudbina je htjela
I - 35 / Jedino što nas je vodilo dalje
Ovo malo duše (Živjeti se mora, isto ko i mrijeti)
Tebe je bilo strah priznati,
a mene -
da povjerujem u to.
Zavolio sam te.
Stid zbog prošlosti
bijaše jači od
želje da uzvratim.
Volimo se.
Prežalivši vrijeme koje stiže,
još čekamo
ono koje prolazi.
Ako možeš ti
ostariti sama;
mogu i ja
umirati za tobom!
Hej, jarane, ne rođeni brate
mogu li da budem iskren,
dozvoli mi da primijetim,
shvatićeš,
ako mi još vjeruješ;
dva oca, dvije majke,
a braća smo.
Slični u svemu,
koliko da ostanemo različiti.
Uzeću toliko slobode
da te podsjetim na ono
što više nije važno,
a moglo bi...
Ne bojim se smrti
o sreći sam mašto,
odlazile redom,
nisam pito - zašto?
Volio sam mnoge,
samo za njom čeznem;
ljubav, koje nema,
izgubiti ne smijem.
Odlazim
tako je najbolje za oboje.
"Bože, kako si samo mogao među ljude
spustiti takvu laž!?"
Odlazim, jer
tako je najbolje za tebe.
... neko je, ipak, manje bitan.
Ne, ne odlazim... jer
ne odlaze koji vole!
"Bože ništa se ne razlikuje više -
kao lažna, od
iskrene ljubavi."
29 Jan 2016
I - 33 / Kamenje se pomjeralo
Kad ja pođoh na Bambašu,
na Bembašu, na vodu,
ja povedooh b'jelo janje,
b'jelo janje sa sobom.
Sve od derta i sevdaha,
od tuge i žalosti,
svud sam iš'o, svud sam gled'o,
ne bi l' dragu vidio.
Sve djevojke bembašanke
na kapiji stajahu,
samo moja, mila draga,
na demirli penadžeru.
Ja joj nazvah: "Selam alejk',
selam alejk' djevojče."
Ona meni: "Alejk' selam,
dođ' do veče, dilberče."
Ja ne odoh isto veče,
već ja odoh sutradan.
Drugog dana, moja draga
za drugog se udala.
I - 31 / Mirovanje je opasnije
I - 30 / Nije me zanimalo
„Imala sam čobanina;
Sad se čoban oženio,
I - 28 / Stala je i bleka ovaca
Znao sam da je tek par godina prebacio preko četrdeset, zato sam očekivao nešto mlađe lice. Čuo sam da je iz JNA penzionisan, navođeni su različiti razlozi. Po jednim pričama u pitanju je bila neka bolest, drugi su tvrdili kako je to zbog alkohola, treći da je sve sređeno zbog velikih zasluga, a o kojima su se prepričavale bajke. Što niko nije sporio, dobio je bar dva ordena za hrabrost u miru! Ako su u nabrajanju njegovih pilotskih podviga i duplo dodali, što preostane dovoljno je da ga ostavi jednim od najsposobnijih vojnih pilota bivše JNA. Otud valjda i izgled lica, koji je varao oči koje bi ga gledale, ali i uvjeravao uši koje su o njemu slušale.
Uoči Lejletu 'l Kadra
milostiv budi prema nama
što dosad jedino
za tugu znamo.
Naše su želje najmanje.
Ljepotu i pamet,
sabur i dobrotu,
već si joj dao.
Od zdravlja joj ne uzmi;
ali joj kaži prečicu
ka onome koga
cijeli život traži.
Za sebe, Bože,
još manje ištem:
Ne daj mi da dočekam
njenu sreću!
Zbogom meni
upoznali se.
Zato, valjda,
i ne pamtim taj prvi susret naš.
Zato, valjda,
pamtim sve ostalo:
prvi pogled, prvi osmijeh,
prvu kafu, prvi dodir,
prvu riječ, prvu ćutnju,
prvu svađu, prvi oproštaj...
Zvao sam te Grlica;
I ti mene
zvala si nekako...
Ja sam volio,
ti nisi smjela;
Molila si me da odem,
da ti ne smetam...
Poslušao sam te!
Bježao sam kilometrima daleko...
Oprosti, volio sam te!
pa ne odoh.
Malo je ljudi kao ja
što cijeli život sretni biše;
Sretan bijah prije nje,
još sretniji s njom.
Pitaš me, druže,
otkud ova tuga sada?
Ne krijem je!
ali, jedno još moraš znati:
Poslije nje -
ništa nema što se životom zove...
Ipak,
ja sam jedan od rijetkih
što cijeli život bijah sretan!
I - 26 / Prva naučena ratna lekcija
Kolika noćca noćašnja,
ne mogoh sanka zaspati
od moga jada golema.
Ustadoh, kada napolju
divno kolo je igralo.
U kolu moja divojka.
Od svih je viša i lipša;
Sve moje igre igrala,
sve moje pisme pivala,
u svakoj mene doziva.
6/7. juli 1992.
"Oj, mili Bože, i dragi,
ko bi mi znao kazati
gdje mi je, sada, moj dragi?"
Odolit' srcu ne mogoh,
neg' i ja sađoh u polje,
ali se kolo razmetnu.
Sve leglo drago uz drago,
divojka moja pod ružom.
Kako je tvrdo zaspala,
nit' joj se sniva, nit' misli;
prinesoh na skut divojku,
zagrlih dragu, obljubih!
28 Jan 2016
I - 25 / Prva straža
I - 24 / Dobrog borca sedmorica opslužuju
Vrijeme ručku, ili večeri, kako ko već zove taj drugi obrok, svakako je već bilo, ali mi tek razmišljamo o njemu. Fadil i Smajo su preuzeli obaveze oko klanja i pripreme janjeta, koje će poslije Latif skuhati u već spremnom loncu.
27 Jan 2016
I - 23 / Rokovnik me najviše obradovao
I - 22 / Moramo biti jedinstveni
I - 21 / Miris stare čežnje
Zajedno su mogli
sudbina ih spoji,
otvori im sreće pute;
Zajedno su mogli,
ali nisu smjeli,
njene oči tugu slute...
On njoj ružu dade,
i potočić mali,
da ga voli - ili pamti...
i, sve svoje nade
u tu ružu stavi;
ljubav će - il život dati!
Ona ružu uze,
njegova je malo,
pa je pred njim nogom zgazi;
još je htjela samo
da mu vidi suze
(bojala se te ljubavi)...
Uvehla je ruža,
presušilo vrelo -
ode žena od čovjeka...
Umrla je duša,
ostalo mu tijelo
Božji poziv da sačeka!
26 Jan 2016
I - 20 / Ako bude imala dimije i šamiju
Halalimo jedno drugom
pobijedi nas vrijeme.
Ne stigoh ti ispričati svoju priču.
Ili, ti je ne stiže čuti.
U čemu je razlika?
Znam, draga moja,
ta se priča mogla sabiti
u dvije rečenice.
Vjeruj mi, jedina moja,
za tu, skraćenu verziju,
ja snage ne imadoh.
I zato, jedina,
halalimo jedno drugom.
Ti meni, što snage nemah;
Ja sam tebi, što pusti da
pobijedi nas vrijeme.
Svjetlost daleka
Tumaram kroz tminu
pogleda uprtog
u daljinu.
Ispred mene hodnici od mraka,
s mnoštvom krivina, i prepreka.
Noge mi se o tamu sapliću,
ne boli me
jer
tamo gdje gledaju mi oči
tamo svjetlost neka čudna sija.
Da me život naučio barem
da rođenim očima vjerujem...
Moje oči vide,
a savjest mi kazuje
da svjetlost
tako daleko nije.
Meni je još uvijek draže
o tamu noge saplitati.
O, savjesti,
moja otrovana!
**
O, tmino prokleta,
silom mila i predraga,
ko mi drugi može,
osim mene,
saplitati noge?
Savjest otrovati?
Zar mi majka oči rodi
da me slijepog vode?
Zar i meni suđeno je
da cio život
šejtane
za ahbabe imam,
a meleke upoznam
u džennetu tek?
***
Sabah nikad nije
prije vakta došao...
...a koga tama u naručje prigrli,
kod očiju slijepog učini,
sabah mu je
kao svjetlost dalek.
Noge su mi polomljene,
krvave,
ne osjećam ih,
odavno već moje nisu,
a od tame
niti ih vidim.
Zar da sabah čekam:
da priznam,
sebi samom,
da sam noge polomio?
Neću,
sve dok se tješiti mogu,
dostojanstveno i jadno,
i jedini
vjerovati sebi
da su još
kakve ih zadnji put vidjeh.
****
A sutra,
kad se džennet blaženi
mene dočepa,
u zaborav sve će
već
praodavno pasti,
osim te svjetlosti
koju čedno gledah,
a koju savjest
moja bivša,
prosto što bijaše otuda,
kud ne dadoh
nogama poći,
preziraše.
Ahmetova kćerka
sad na nebu digla?
Ahmetova to je kćerka
za udaju stigla.
Kakva ono zvijezda sija
ko da drugih nema?
Stari Ahmet svoju kćerku
za udaju sprema.
Pa me stara majka pita:
"Božija ti vjera,
šta to, sine, cijele noći,
gledaš sa pendžera?"
"Vidiš, majko, onu zvijezdu
koja nebo krasi.
Jedino je ona mogla
dušu da mi spasi.
Još će samo noćas
na mom nebu sjati,
jer je stari Ahmet hoće
za bogata dati!"
Ženske oči ne vide (antifeministička)
traži roba, a ne ljubav;
poslije - misli proganja,
što joj život osta dužan?
Za muškarca ljubav je
ono što se jednom daje;
i kad bude ostavljen
on voljeti ne prestaje!
Kada žena zaplače
suzom svojom sve pogodi;
al već sutra spremna je
nekog drugog da zavodi!
A sve boli podnese
srce muško, srce jako;
ženske oči ne vide
da je za njom dušom plako!
I - 18 / Ne treba ništa dodavati
Ništa manje uzbuđeni, nego što smo i sami bili, slušali su nas Ramo i Dževad, dok smo im prepričavali događaje od prije dva dana. Pričali smo naizmjenično, nadopunjavajući se. Nismo željeli propustiti ni jedan detalj.