46 U pravo vrijeme

Kraj potoka bistre vode

šuma zelena.

Nevesela, zabrinuta,

sjedi djevojka.

Potok teče i protiče,

tiho žubori,

a djevojka zabrinuta

kroz plač govori:

„Vrati mi se, mlad junače,

mladi, mlađani,

da na tvojim grudma umrem,

grudma vatrenim!“

Čudan zeman, težak. Mrak steže, mi iz nekog razloga pokušavamo da vidimo kroz njega.

Mrak je nekad bio pojam za strah. Sad toga nema, kad sam blizu Majora ne bojim se ničega. A nema ni potebe, što je bilo bilo je.

45 Prvi put

Bosno moja, sirotice kleta,

po tvom nebu sunce se ne šeta.

Po tvom kraju pijetli ne čestaju,                                            

po tvom raju ptice ne pjevaju.

Tvoja brda i tvoje doline

pomrčale guste pomrčine.

Dan se primicao kraju. To što smo Sead i ja počeli komunicirati riječima, pritom se i ne slagati sasvim, već je moglo najavljivati kako se i situacija mijenja.

Meni se nije izlazilo ispod stijene, držao sam se motorole koja nije zvonila. Sead je vjerovao samo žici, tražio da se vratimo osmatračnici. S obzirom da je granatiranje ovdje značajno smanjilo to smo poslušali njega.