Baba i unuci

 Nakon završenih visokih škola došli unuci posjetiti babu na selu.

- E de vi, djeco, recite babi koje ste fakultete završili - u jednom trenutku baba upita.

- Ja završio medicinu - prvo odgovori najstariji.

- To, blago babi. Eto ko će babu da liječi kada je nešto zaboli.

- Ja, bako, završio građevinu - potom se oglasi srednji unuk.

- Aferim, zlato babino. Eto ko će babi da sredi krov i verandu.

- Ja završio komparativnu književnost - na kraju s ponosom i najmlađi kaza koji je on fakultet završio.

Nakon par sekundi, namrgođenog pogleda baba će tom najmlađem:

- A, babu ko jebe!?

Kašikica

Zaustavi ti drot Muju u autu i traži mu vozačku i saobraćajnu. Da mu mujo novčanik, otvori drot, kad unutra samo plastična kašikica!!!
Policajac:
- "Šta je ovo?"
Odgovara Mujo:
- "To vam je za kafu!"

67 Za nas će ostati ono što je bio

 

Lomna Bosno, dalekol odosmo!

Naše majke, ne nadajte nam se.

 

Naše seje, ne kunte se s nama,

vjerne ljube, vi se preudajte.

 

Nas će care tamo oženiti,

sa mezarom i zlatnim ćemerom.                               

                       početak maja 1996.         

Puško moja, i otac i majko,

a fišeci, sve redom rođaci,

nas će care tamo oženiti:

 

Mlakom vodom i mišći sapunom,

crnom zemljom i zelenom travom.

 

 

 

 

Desilo se još nešto, a na šta sam ja ostao ravnodušan. Lično jesam više puta isticao kako je naša brigada zakinuta kada je riječ o dodjeli najviših ratnih priznanja. Međutim, ne dopada mi se ni činjenica da se takvo što ispravlja sada, nakon rata. Ne samo zbog nas, više zbog nekih drugih, ubijeđen sam kako će sada biti najviše onih koji ljiljana nisu zaslužili. Ili, ispred kojih je mnogo zaslužnijih. Čak me strah da neće biti dovoljno priznati i poštovani oni koji su ga istinski zaslužili. Tako mi logično dođe kada je jasno da će ih ukupno biti relativno puno.

Mislim da je trebalo napraviti nekoliko različitih ratnih priznanja, pa ovim navrjednijim nagraditi samo one najbolje, samo tako bi im se svi klanjali, ustajali kada ih se pominje. Po svakoj opštini je trebalo izdvojiti dvojicu-trojicu, do desetak, ovisno o veličini opštine.

66 Osjećaj sreće

 

Zarasle su staze moje,

i sad one puste stoje.

Bijele ruže nema više

pokraj staze da miriše.

 

Stazama sam prolazio

kad sam dragoj dolazio.

Od kako se draga uda

ne prolazim više tuda.

 

Već se staza ne poznaje,

a i ruža uvehla je,

pod kojom sam često stajo

dok sam dragu milovao.

 

Staze nema, ruža vene,

draga nije pored mene.

Ostala mi samo sjena

da se sjećam uspomena!

 

    /Mića Stojanović/

 

 

Okasnio sam i na reintegraciju Grbavice. Ipak, prvu šetnju njome nikada neću zaboraviti. Konačno je Sarajevo dobilo dio kakvo je nekada čitavo bilo.

Tokom rata sam se šetao raznim, slobodnim dijelovima Sarajeva. Osim porušenih, granatama razorenih zgrada i kuća, raznim oblicima zaštita od tih istih granata, i snajpera, uvijek mi je u oči padalo što se nigdje nije dalo vidjeti niti jedno drvo. Čak su i korijenja počupana. Što je u svemu bilo dobro su ljudi, prijatnost kada sretneš bilo koga, i najnepoznatijega.

65 Razgovaram, prepirem se, hvalim i kritikujem

 

Ja kakva je sjajna mjesečina,

još je ljepša Alibegovica.

 

Ona rodi devet djevojaka,

i desetu nosi pod pojasom.

 

Beg Ali-beg kreće u čaršiju,

svojoj ljubi tiho progovara:
                                         početak aprila 1996.

„Čuješ li me, moja vjerna ljubo,

ak ne rodiš desetoga sina –

pred kućom ti Drina voda teče,

viš kuće ti badem drvo raste,

il se vješaj, il u Drinu skači!“

 

Ona rodi desetu djevojku,

zamota je u bijelu svilu,

pa je spusti u studenu Drinu:
„Hajde, kćeri, za tobom će majka!“

 

 

 

 

Rat je gotov. Počela je, i nastavlja se ta reintegracija. Sve položaje preuzimaju međunarodne snage, mi smo u kasarnama.

Otišao sam do Jablanice, odgledao utakmicu moje Slobode. Nije to bio fudbal na nekom vrhunskom nivou ali sam zadovoljan. Sloboda je pobijedila. A i da nije bitno je da se igra. Ova naša liga mi je bila prvi vijesnik završavanju rata.

Većina nas je sada pred velikom dilemom, kuda i kako dalje. Uveliko se priča da će se praviti profesionalna vojska, u njoj ćemo se zbrinuti svi koji nemamo boljih opcija. Kao, to neka dobra opcija. Nakon četiri godine rata kome je još i do dana vojnikovanja.