1 Dva mjesta

Izašao mjesec prije mraka,

dođe momče do sokaka.

Sa sokaka ne zna kud da krene,

dal sokakom il uz mahalu;

da li dragoj il u mejhanu?    

                                  kraj jula/početak avgusta 1995.

U mejhani za njeg mjesta nema

jer su vino popili junaci;

Ni kod drage za njeg mjesta nema

jer su dragu odveli jarani!

Prva obaveza, nijet da se opet posjeti ranjen drug, obavljena je. Išao sam do Suhodola, vidio se sa Zumrom Barlov, saznao da je Fadil prebačen u Fojnicu, na rehabilitaciju.

Život je čudan, ili je čudan način na koji ga trenutno živimo. Berzo pomiješamo osjećaje, izašao sam iz bolnice a da ne znam je li mi bilo drago što je Fadil prebačen na mjesto gdje će mu oporavak biti bolji, ili sam žalio što ga ne vidjeh.

Nekad mi se čini da vrijeme sporo ide, a da mi letimo kroz njega. A kada vrijeme ubrza, da se tada mi zanijećamo oko najbitnijih stvari.

*** (o ljudskoj tvrdoglavosti)

Lakše je naćerati volove da dublje oru, nego insana da ispravno misli!

*** (o BiH)

Da su je branili podobni, a ne sposobni; Bosna bi šutke pala...

66 Želja koja ne prestaje

Koliko je širom svijeta

što ga žarko sunce sja,

nema većeg siročeta

kao što sam, majko, ja.

Oca nemam, majke nemam,

da se mlađan požalim,

a ni brata, ni sestrice,

da se njima potužim.

Oca nemam, majke nemam,

nemam nigdje nikog svog,

samo jednu nevjernicu,

sudio joj dragi Bog.

Majko mila, majko draga,          kraj jula 1995.

samo tebi reći smijem,

da za jednom nevjernicom

već odavno umirem.

Niko ne zna kako mi je,

svud me prati tuga, jad,

lutajući po svijetu

umrijeću ti, majko, mlad.

Da je moja majka živa

ona bi me tješila,

al je moju staru majku

crna zemlja prekrila.

Primiče se vrijeme odmora, i čuli smo i shvatili sami. A i naviknuti smo da slušamo priče kako će naš odlazak na odmor još jednom biti prolongiran.

Kao, opet se u nevakat sprema naša ofanziva. Ova nije sasvim uspjela, u svakom slučaju daleko manje smo uradili negoli su to Srebrenica i Žepa zaslužili, tražili. Uprkos svemu, imat ćemo i tu novu priliku.

No, da bi ona uspjela nama je potreban odmor. Možda i više psihički nego fizički. Možda ja jesam od onih nekoliko koji bi ovaj put i tražili da odmor bude ovdje.

65 I olovka se zbunila

Kliče soko sa vrh Žepe

gori zelenoj,

u amanet cijeloj Bosni,

majci jedinoj.

        Bosna tuđa nije bila

i nikada neće biti;

Bosna jednu Žepu ima

i ne da se pokoriti.

Krvavi su perivoji,

blista obraz tvoj;                       25-27. jul 1995.

Žepa gladna, Žepa bosa,

al ne da ponos svoj.

Bosna tuđa nije bila...

Nikad ovom zemljom nećeš

proći nemani –

poručuju hrabri borci,

Bosni odani.

Bosna tuđa nije bila...

( xxx )

Nije. Srebrenica se u Žepi nije mogla ponoviti.

Doduše, nije se ni odbranila. Ali, niko nije ni očekivao kako će tamo biti nekog žešćeg otpora.

UN je ostao bez svog prvog atributa, a nije se moglo očekivati ni kakve pomoći s naše strane. Također, nije se smjelo čekati ni da četnici ostave taj logički izlaz. Žepljaci su ga morali sami sebi stvoriti. Jedan glavni, i možda nekoliko prinudnih.

Pristižu još neki na slobodne teritorije. Posljednji iz Srebrenice.  Pristiže Srebrenička istina.