64 Drago mi je

 

Mene moja majka gleda sa čardaka,

prstom prijeti da me opameti.

A ja čekam momka, ko prava djevojka,

lijepog Salka iz našeg sokaka.

   Zlato li zlatio, đulbe šećeru,

   hajde spremaj večeru!

 

Da mi znade majka, za lijepog Salka,

ne bih s kuće makla ni koraka.

Mada sam malena, već sam zaljubljena,

jade jadim, ne znam ni šta radim.

   Majko li, majčice, ti mi oprosti,

   moje prve radosti.

 

Čim večera prođe dragi meni dođe,

pa sijeli dok dan zabijeli.

Iznesem mu kahvu, šerbe i baklavu,

rujna vina u đul-obrazima.

   Salko li, Salkane, muška nevjero,

   ko bi tebi vjerovo!

 

    /Jozo Penava/

 

 

 

U Mehine Luke smo stigli dosta kasno, i ipak prilično umorni pa vjerujem kako je ovo jedna od rjeđih noći koje smo završili prije nego smo ispili sav konjak kupljen u Hadžićima. Donekle je tome doprinijela neuobičajena tišina u kasarni.

Dolazak kamiona, uz jaka svjetla i logičnu buku zbog poluneispravnosti, kao i naša pjesma koja je valjda i jedina podsjećala na ranije slične silaske, dakako nije mogao proći nezapažen. Ipak je ovo posebna, i malo produžena smjena, pa je i naša pjesma, s kojom smo ciljano i ušli, bila posebna.

63 Valjda je to ta sloboda

 

Da sam ptica, i da imam krila,

ja bih cijelu Bosnu preletila.

Letila bih, nikad ne bih stala,

dok se Bosne ne bih nagledala.

 

Nad Bosnom se planine izvile,

zelenilom, svu je prigrlile.

Cvjetaj, Bosno, u mirisu rudi,

iz njeg i ja da napajam grudi.

 

Uvijek si mi kao što si bila,

sva zelena, vesela i mila.

Tvoja pjesma nek te uvijek krasi:

Zdravo, Bosno, zdravo uvijek da si!

 

    /Maid Mujezinović/

 

 

 

Odmaknuvši se dovoljno od punkta započeli smo pjesmu. Bećarac. Onaj u kojemu nije bitno koliko ga ko zna pjevati, bilo je bitno da svi pjevamo. A pjevali smo kao da smo uradili nešto veliko, ravno osvajanju neke bitne kote.

Našem pjevanju je samo jedno nedostajalo. Znao je to Coja, zato i nije odmah zaustavljao kamion. Učinio je to kada smo sišli u Hadžiće.

Stali smo ispred jedne od rijetkih tek otvorenih prodavnica. Čestitao nam je na držanju, ponašanju tokom pretresa. Bilo je vidno kako je njemu pao još veći kamen sa srca nego je to bio slučaj s nama. Kao izraz zahvalnosti odlučio nas je častiti pivama, a pošto niko nije bio za sok.