62 Grijeh bi bio

Raslo drvo bademovo,

tanko visoko.

Pod njim spava Mehemd-aga,

s Fatom djevojkom.

Dušek im je crna zemlja

i rosna trava.

Jorgan im je vedro nebo

i sjajne zvijezde.

A uzglavlje bijele ruke

jednog drugome.

                                    

U jednome momentu se osamih. Bilo mi je već nestrpljivo čekati kada će doći nove vijesti o događajima ispod te nepoznate stijene. Ispunila me neka nova jeza.

Činilo mi se kako osjećam, proživljavam nešto što drugima prijeti a čega oni nisu svjesni pa je razumljivo odsustvo tog osjećaja kod njih. Znam da je sve samo rezultat onoga što se svakoga momenta može dogoditi, nečega s čime sam slučajno upoznat, a na što nikako ne mogu uticati, što ne mogu spriječiti.

61 Od stijene do stijene

„Gdje si da si, moj golube,

što se ne javiš?“

„Evo mene pokraj tebe,

zar me ne vidiš?“

„A gdje ti je stara majka,                 18. jul 1995.

ne vidjeh ti je?“

„Otišla je u đul-bašču,

đule da bere.

Đule bere, mene kiti,

da sam najljepša!“

Dolazak Sajgonaca na Treskavicu je imao neku svoju ulogu. Iako se prožimao i dojam kako to nije više to. Oni su ulogu odigrali tamo u svom kraju, oko Ozrena, tada se za njih nije znalo i s te strane su mogli iznenađivati i zbunjivati četnike, njihove civile. Propagandne laži o padanju nekih četničkih linija, a koje su emitovane u „redovnim i vanrednim vijestima“ bile su dobro smišljane, odlično odglumljivane, shvatljiva je panika koja je među srpskim civilima tako izazivana.

60 Neka ostane tako

„Ah, moj doro, dobri doro,

šta je tebi dodijalo?

Lahko sedlo šimširovo,

il uzdica pozlaćena,

il kandžija biserlija?“

„Ah, moj gazdo, dobri gazdo,

nije meni dodijalo

lahko sedlo šimširovo,

nit uzdica pozlaćena,              17. jul 1995.                                 
nit kandžija biserlija!

Već je meni dodijalo:

Svake noći putujući,

kad ti ideš u mejhanu,

mene vežeš pred majhanom,

grizem travu iz korjena,

ližem vodu sa kamena,

to je meni dodijalo!“

Susret s Almirom Čelikom mi jeste mnogo značio u vezi spoznaje da postajemo sve ozbiljnija vojska, podsjetili smo se i nekih dogodovština u Visokom, no on me stigao i priupitati za jedan ovdašnji događaj o kojemu smo u Visokom skupa čuli. Mladalački je zvučala ta njegova želja pri prvom polasku ka Treskavici da vidi i to mjesto gdje je konj izvršio samoubistvo!?

Kako se radilo o konju iz naše brigade to se nadao da ću mu ja moći pomoći oko lociranja tog mjesta, koje će posjetiti ako imadne vremena i prilike. Morao sam ga razočarati, sam se  ranije nisam raspitivao. Obećao sam da ću to sada uraditi, te kada se sljedeći put vidimo i dam mu informaciju...

59 Kada za to dođe vrijeme

Jutros prođoh kroz čaršiju

spazih jednu anteriju.

Anterija od džamfeza,

duša mi se za nju sveza.

    Otud ide mlado momče, of aman đidi!

    Susrete me pa mi reče; of aman, đidi!

    „Od meraka ginem dušo za tobom!“

Iz nje viri ruka mala,

srcu se je mom dopala.                                                        15. juli 1995.

A kad vidim oči čarne,

hoće pamet da mi stane.

    Otud ide mlado momče...

Slatka su joj merdžan usta,

kud se djede mladost pusta?

Sva je kao vatra živa,

ah, kada bi moja bila!

    Otud ide mlado momče...

Dani se nižu, više nam je donekle svejedno zovu li nas, gađamo li ili ne, ne zaziremo previše ni od četničkih granata, sve hladnije slušamo vijesti koje dolaze od naše pješadije. Ni ovu našu trenutnu ofanzivu ne doživljavamo takvom. Naučili smo da je to način na koji mi, odnosno naša Komanda pomaže Žepi. Upravo zbog toga smo više uz radio i vijesti, nego uz naše radio-stanice.

(crni humor)

Koliko Balkan zaostaje... dok se Svijet priprema za III svjetski, na Balkanu još ni oko II nisu raščistili!

58 Misli same stanu

Kad morija mimo Mostar prođe,

mimo Mostar, mimo vodu hladnu,

al na vodi dvi lipe divojke:

car Katica i vezir Marica.

Car Katicu kuga prelazila,

vezir Mari tiho govorila:

„Vezir Maro, ponosna divojko,

ali voliš kugu bolovati,                                                       

ali dragog drugoj pokloniti?“

Vezir Mara kugi odgovara:
„A bora ti, od Boga morijo,

ja b' volila kugu bolovati,

nego dragog drugoj pokloniti.

Jer u kugi samo boli glava,

a za dragim i srce i glava.“

Desilo se. Srebrenica je pala. Barem u to nema više sumnji.

Priznali naši na radiju, potvrdili i četnici.

Ostatak se bezbeli dobrano razlikuje. Četnici ostaju na tome da smo mi prvi započeli svoju ofanzivu, tek onda oni uzvratili. To je laž, kakvima smo se i mi služili. Međutim, neshvatljivo je koliko su uporni u ostalim lažima. Vojska je poražena, preuzeli su brigu o civilima...