23 Neću izbjegavati poglede

 

Stade se cvijeće rosom kititi,

stade se biser zlatom nizati,

stade se srebro srmom srmiti,

stadoše momci cure prositi.

 

Samo ja nemam nigdje nikoga,

samo ja nemam azgin dilbera,

samo ja tužna tugu tugujem,

samo ja ničem se ne radujem.

 

Nikad me nije niko volio,

nikad me nije niko ljubio,

nikada nisam zorom zorila,

nikada nisam sevdah vodila.

                                                                                     

Gledam ja goluba, golubicu,

gledam ja lastu i lastavicu,

gledam ja jedno drugo cjeluju,

gledam ja životu se raduju.

 

Dadoše mene mladu za stara,

dadoše mene starcu zbog para,

da mu ja mlada kuću redujem,

da mu ja sijedu bradu milujem.

 

Star meni više mladoj ne treba,

star mene samo mladu zamara.

Ja hoću ljubav, život i mladost,

ja hoću sevdah, pjesmu i radost.

 

 

 

 

Nekad bih pomislio kako je drhtanje stran glagol za ovo ratno vrijeme. Pa u rijetkim trenutcima kada se ne bih uspio oduprijeti tome nagonu imao bih i dodatni, osjećaj slabića. Makar koliko da bih naknadno izgovor tražio u pravoj riječi - poštovanje.

Teško da ću ikada zaboraviti Kapovinu i pogibiju Admina Hajdarevića, ali uvijek ću se usput prisjećati i Ilovica. To je bio poseban susret s Bešovićem. Svaki raniji je bio sličan, izaći pred Bešovića značilo je prethodno dobro znati šta reći.

22 Je li normalno

Razbolje se Sultan Sulejmane

aman, aman, padišah

u bijelom gradu, Carigradu,

aman, aman, Carigradu

sedmog dana šehri Ramazana

aman, aman, Ramazana

 

Pitao ga sine Ibrahime

aman, aman, Ibrahime

„Je l' ti žao, babo, umrijeti?“

aman, aman, umrijeti                       

                                31.avgust-5. septembar 1995.

„Mili sine, mladi Ibrahime,

aman, sine Ibrahime

ja ne žalim što ću umrijeti,

aman, sine, umrijeti

ja ne žalim Carstva ni Stambola,

sine, aman Ibrahime

samo žalim SarajBosnu ostaviti,

Bosnu ostaviti

samo žalim našu Bosnu ostaviti,

Bosnu ostaviti.

 

 

 

 

Vanredni odmor, na koji su mnogi negodovali, osim grupe u kojoj je bio Safet Madeško a koja je svaku pauzu koristila da nastavi s pokerom, izbjegavao sam objašnjavati. Ponavljao sam samo da postoji razlog, te da nemamo potrebu žuriti. Safetu se još i otelo, kako boljeg komandira nisu mogli ni imati.

Jedan razlog sam znao, bio je čisto jaranski, pomalo sam osjećao da postoji još jedan. Dublji, skriveni.

21 Bolje je

 

Nema toga koji nije

poljubio tuđu ženu,

makar jednom u životu

mrsio je kosu njenu.

    Svi su ljudi isti,

svaki tuđe voli.

Kad njegovo dirneš srce ga zaboli.

 

Kada čovjek drugu nađe,

poigra se malo s njome,

pa se opet kući vrati

kao lasta gnijezdu svome.

    Svi su ljudi isti...

            31.avgust-5. septembar 1995.

 

Al ni žene nisu bolje

jer i one varat znaju.

Često puta vješto kradu

pa se s druim poigraju.

    Svi su ljudi isti...

 

    /Radivojević Panta /

 

 

 

 

Dane u kasarni uglavnom provodismo u izbivanju iz nje. Pored uobičajenih odlazaka do Duranovića i Sivica, u zadnje vrijeme sam išao i do Raštelice. Prvi je put to bilo slučajno, naredna dva namjerno.

Putem čovjek uvijek o nečemu razmišlja. A ovo je vrijeme, rekao bih ne sada toliko teško kao u početku, ali vrijeme koje zadržava popratnu okolnost pri razmišljanjima. Gotovo da nema prisjećanja koje ne prate uzdasi.

20 Razlog da ne žurim

 

 „Fato, zlato, što se ne udaješ?“

„Čekam babe, da mi dođe s ćabe.

 

I donese jorgan od behara,

da pokrijem sebe i bećara.

                                  6. septembar 1995.

Bećar spava, oči ne zatvara,                                     

lego, zaspa, dođoh do duvara,

do duvara, moje zlato spava.

 

-Okreni se, ujela te guja,

pa poljubi nek se znaju zubi.“

 

 

 

 

Sva trenutna dešavanja održavaju se i naše ratište. Redovan raspored smjenjivanja je odavno poremećen, samim tim i ovaj koji izvodimo unutar sebe, odnosno svaki put iznova pravimo spiskove gdje će ko. Umnogo nam koristi to što smo, po pitanju računača vjerovatno i najjači u Korpusu, možda i u Armiji cijeloj. Jakup, Omer, Edin, Sajo, Hašim i ja, svaki samostalno može voditi gađanje. A pogotovo bilo koju dvojicu da uparimo.

Na Ljeljenu smo sada s dva položaja, jedan nam je još na Trokun vrelu. A u glavi nam je ono što s nestrpljenjem iščekujemo, daljnja pomicanja naprijed. To je jedan drugi razlog da više nismo striktno podijeljeni, prvi je mogućnost povremenih izostajanja bilo koga od nas.

Mesud Nalić

 Čudna neka zemlja naša Bosna i Hercegovina. Kada bi je kupovao ni prebijenu paru ne bi za nju dao, a kada bi je prodavao nema para za koje bi je prodao!

19 Više i od života

 

Baščaršijo, moja ranjena,

dragulju šeher-Sarajeva,

na tvom satu kazaljke su stale,

ne čuju se zvona s Katedrale.

Porušene česme suze liju,

oplakuju ranjenu Begovu džamiju.

 

Al su žive tvoje kujundžije,

zlatom će te iskovati,

kao sunce poslije kiše,

kao sunce poslije kiše

ponovo ćeš zasijati.

                                                                                               

Ljudi su te dugo gradili,              30. avgust 1995.

u amanet Svijetu ostavili.

A Svijet sada šuti, mirno gleda

dok ti divlje horde ruše njedra.

Dok ti ruše spomenike stare

da ne sjećaš na minule dane.

 

I dok žive tvoje zanatlije

opet će te sagraditi,

pa ćeš opet vijekovima,

pa ćeš opet vijekovima

dušmanima prkositi.

Baščaršijo ranjena,

dušmanima prkositi...

 

(Reuf Feković)

 

 

 

Kada smo tek sišli s Treskavice, nakon dobijanja polovine doniranog novca, isplaniranog kratkog boravka u Jablanici, susreta s Adom koji će iz razočarenja prijeći u dvije vesele noći, sve više sam žalio zbog toga što se ovaj odmor primiče kraju. Nisam mario ni zbog činjenice što sam bio najbezobrazniji od cijele čete, u kasarnu uvraćajući samo da me vide, da potvrdim da sam živ, tu negdje, bijah možda i jedini koji ni noć nije u kasarni i prenoćio.

Jednostavno rečeno, kao nikad mi se nije išlo na Treskavicu. Ostao bih u Tarčinu još nekoliko dana, ne baš kao Ada ali i ja sam se želio čimprije vidjeti s njegovima. Oni bi mi trebali reći koju o mojima. Vjerujem da su dobro, svejedno štošta me još zanima. Prije svega imaju li oni namjeru, i kada se planiraju vratiti.