sudbina ih spoji,
otvori im sreće pute;
Zajedno su mogli,
ali nisu smjeli,
njene oči tugu slute...
On njoj ružu dade,
i potočić mali,
da ga voli - ili pamti...
i, sve svoje nade
u tu ružu stavi;
ljubav će - il život dati!
Ona ružu uze,
njegova je malo,
pa je pred njim nogom zgazi;
još je htjela samo
da mu vidi suze
(bojala se te ljubavi)...
Uvehla je ruža,
presušilo vrelo -
ode žena od čovjeka...
Umrla je duša,
ostalo mu tijelo
Božji poziv da sačeka!
