8 Nov 2016

PISMO PRIJATELJU (Kemal Monteno, 1992)

Poljubac sa okusom kolača tvoje bake,
ciganska pjesma sa stare trake;
Vilsonovo, Baščaršija,
prva ljubav ostala.

Korpa sa bebom pred mojim vratima;
miriše Mostar u sitnim satima,
na Rondou ljubavi
Rođeni su ostali.



Dimnjačar na krovu, tvoje oči u mraku;
Ćuprija na Drini, golub u zraku;
Iz inata rođena,
behar-grana procvala.

Ako pitaš gdje sam sada,
ne idem iz ovog grada,
sve je moje ovdje ostalo;
Ako pitaš kako mi je,
da ti roknu samo dvije,
sve bi ti se samo kazalo!
(Nikome se ne ponovilo)

Dugo, toplo ljeto, Zenica, tombola;
Crno-bijeli TV, na njemu gondola;
Frtalj hljeba crnoga,
boja teških godina.

Dva-tri metra snijega, i tutanj ligura;
Pusti fiću, kad ne pali dok ga raja ne gura;
Na ormaru dunje dvije,
ja još čuvam za tebe.

Onamo il tamo, mlijeko varenika;
Svima ravno do mora, a more zelenika;
Od Makarske do Neuma,
uspomena ostala.

Ako pitaš gdje sam sada...





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...