Iako se odvajala od boca s pravom, pijaćom rakijom, normalno je bilo da neki ukućani to i ne znaju (posebno oni koje to mnogo nije ni zanimalo).
Jedne prilike put pored naše kuće nanese komšiju Bogdana Vujičića. Kao i većina, i on je bio znan kao ljubitelj dobre kapljice. A taj je dan već bio malo "pod gasom".
Kući se trefila samo nena Selima. Iako nije znala gdje koja rakija stoji, znala je za adet, da gostu treba ponuditi rakiju (posebno u vrijeme neposredno nakon pečenja, kako bi ju je i ovaj "ocijenio").
Bogdan potegnu par puta, nakon čega dade svoj sud o nedavno ispečenoj rakiji.
- Dobra... dobra je, Selima... malo pomeka, ali dobra!