Naredba
je takva. A možda je i bolje tako. Mještani njima baš i nisu vjerovali, skoro
da od njih skrivaše uvođenje trećeg obroka, pa je sad, posebno dobro što našem
magacinu neće prijetiti opasnost pogleda njihovih očiju. Pored ostalog, brašno
dobijamo iz Trnova a hljeb ćemo sad iz Dragomilića, nama je samo da šutimo,
dobro se hranimo, i pomalo štedimo. Za slučaj, da neko otkrije.
Dok
ovu vijest prenosih, jedna me druga reakcija zbuni. Ne znam zašto, ali Husove
riječi doživjeh nekako bukvalno molećive.
-
Molim te, čuvaj mi Admina – uspio mi je
prošaputati dok me je grlio kao, također svoga sina – on je gradsko dijete,
neiskusan a željan avantura. Bojim se za njeg, zato te molim, nemojte srljati.
-
Ne brini. Ne vjerujem da bi mu igdje bilo
sigurnije. Kako budem vodio računa o sebi, tako ću i o njemu – uzvratih, ne baš
siguran kako sam izabrao i najpogodnije riječi da ga utješe ili ohrabre.
-
Znam. Vjeruj da mi je drago što je s tobom.
Klimnuo
sam glavom, potapšah ga po ramenu i krenuh. Bilo mi je ići na položaj, kao i
njemu pomoći ostalima u spremanju preseljenja pekare.
Do
kuće nosih njegov molećivi pogled, a prije nego požurih za Omerom, Feridom i
Titom, stigoh kratko popričati i s Adminom.
-
Idi, poselami se s babom.
-
Nije, zar, da će odmah?
-
Neće odmah, ali se neće ni baviti.
-
Svakako moram, moram donijeti svoje stvari,
smjestiti se negdje ovdje, šta ću.
-
Razumije se, ti ovdje i pripadaš. Eto vas,
smislite nešta. Ima mjesta i kod nas i kod Kuka, samo se treba malo preurediti.
Imate vakta do podne, slobodno biraj, nećeš nikome na glavi spavati. Četvorica
vas je, kako god vi stvari izokrenete ja ću se složiti. Sve vam je dopušteno da
mičete, čak i moj krevetac, al' probajte da onaj produžetak ostane. Naravno,
sve sem šporeta i kupatila, njih i ne možete. A ostalo, ako treba dvadeset puta
pomjerite tamo-amo... Haj!
-
Haj! Haj! Haj! Haj! – nekako uglas otpozdraviše
pozdravom, koji bi također mogao postati ustaljen među nama.
***
Na
položaju, pomalo i dosadno. Rovovi iskopani, elementi sračunati, na vidiku
ništa novo. Četnici miruju, da ako ne slute kakvu buru.
O
tome mi se nije razmišljalo, ako se šta i desi - nije već nekoliko dana. Sem
toga, spremni smo. Jedino, taman se lijepo namjestismo. Neka se još i Admin s
mirom smjesti, pa nek bude šta se sprema.
A
znam da će u našu sobu, vidio sam to u njegovom pogledu, ako išta ima s babom
zajedničko - on je. Ima i pravo, ako se za Tita našlo mjesta, za njega mora.
Drago
mi je da niko ne pominje, siguran sam i da neće, da bismo se trebali proširiti
i na pekarsku kuću. Ne trebamo o tome, bolje je da smo skupa. Nećemo o tome,
ipak smo ovu kuću sredili. A sad je još i uljepšavamo.
Jedva
sam i iščekao smjenu, vidjeti kako su se snašli. Nisam krio zadovoljstvo, ništa
nije oduzeto od ljepote sobe. Kauč koji su ranije koristili Kuko i Enes, a koji
je dobijanjem spužve postao im suvišan, bio je nešto kraći, sad neće biti
potrebe da se i on razvlači, uglavnom se savršeno uklopio u ostala pomjeranja.
Na njemu će spavati Tito, dok će sad sa Saljom spavati Admin. Tako su se
dogovorili njih trojica, nama ostalima je najlakše bilo složiti se.
Samo
još da legne i ona manja spužva...
Noćas!
Koga god da odredim za Popoviće, to će mu biti dio obaveze.
Jedva
iščekah smjenu, sad još teže čekam da se mrak spusti. Spopala me neka nervoza,
glava zaboljela, rado bih je ubacio u kakvu stegu. A nisam se navikao ovakvog.
Uzimam
olovku i papir, sjetih se kako sam već imao neke naume. Za početak napravih
veliki natpis koji ćemo okačiti u verandi, pred ulazom u sobu. „Obavezno
izuvanje“ će biti opomena za sve koji je se htjednu pridržavati. U slučaju da
situacija drukčije bude tražila, prvi ćemo odstupiti, ali da držimo sve čisto
bar to neko vrijeme, dokle to situacija bude odobravala.
Kao
slaganje, i ostali se dadoše na posao. I veranda će biti uljepšana, da i sama
namjernike okrene ka natpisu iznad. Od ulaza će ravno, i preko stepenika,
voditi staza s kojom i tako nismo znali šta ćemo, ističući se prema ponjavama
okolo, a koja neće ni biti teška za čišćenje, odnosno pranje. A uz same
stepenike i polica za obuću, koju je Omer na brzinu vrlo pristojno sklepao.
Za
to vrijeme ja sam bio posvećen izradi tog nekakvog kućnog reda, plana rada,
odnosno mojih nastojanja da izađemo iz svih klišea.
Izmišljao
sam svakojake stavke i bacao ih na papiriće, slagajući ih nekakvom
hronologijom, dodajući ili oduzimajući od vremena, vodeći računa da obuhvatim
sve i obično i neobično.
Malo
sam za uzor uzeo raspored iz uočiratnog, esdeaovskog desnokrilnog, radikalnog i
nacionalističkog lista „Vox“, u kojem je opisivan zamišljani logor na Tjentištu
za sve „ćafire“, zarobljenike takonazvane BRA / bosanske republikanske armije.
Nakon
cijelog sata uloženog truda, prilično zadovoljan urađenim, konačno sam mogao
uvući papir u pisaću mašinu.
RASPORED RADNOG VREMENA
4,30 - 5,00 * potpaljivanje i
loženje vatre
5,00 - 5,10 * buđenje i
ustajanje
5,10 - 5,30 * lična higijena i
sređivanje prostorija
5,30 - 6,00 * jutarnja
fiskultura
6,00 - 12,00 * položaj – I smjena
12,00 - 18,00 * položaj – II smjena
8,00 - 9,00 * doručak
16,00 - 17,00 * večera
18,00 - 19,00 * vrijeme za večernju
higijenu, i završetak
drugih nedovršenih poslova
19,00 - 19,30 * analiza danas
urađenog
19,30 - 20,00 * usaglašavanje planova
za sutra
20,00 - 20,01 * slobodno vrijeme
20,01 - 23,53 * druženje, uz ubaveznu
opuštenost i prisustvo
svih
23,53 - 24,00 * cigareta prije
spavanja
00,00 - 05,00 * noćni odmor
Napomena: kahva se pije kad je ima, i
u vrijeme kad većini
ćefne
Ono što nisam napisao, ali se
svakako podrazumijeva je, da je i ovaj raspored, kao i onaj natpis, ponajviše za
previše radoznale, ako takvi kojim slučajem navrate. A u biti ćemo naš rad
svakodnevno prilagođavati trenutnoj situaciji, koja najčešće i ne priznaje
nikakve rasporede.
Osim
ovog, osmislio sam i još nekoliko, ipak ozbiljnijih rasporeda. Prvi i osnovni
je raspored smjena, koji je već i bio spreman, s obzirom na našu raniju,
dogovorenu podjelu u dvije grupe. Samo je sad evidentno da smo naizmjenično
prva, odnosno druga smjena.
Jednako
važan je bio i raspored noćne straže, koji sam, istina, malo iskomplicirao.
Tako da na zidu stoji jedan, s tri smjene od po dva sata, za vrijeme od
osamnaest sati do ponoći, zatim dvije smjene od po sat i po, od ponoći do tri,
te na kraju posljednja, šesta, također dužine dva sata, od tri do pet. A u
praksi ćemo primjenjivati drugi, svih šest smjena od po dva sata, kako bi u
stvarnosti buđenje bilo u šest. Opet, i ovaj je raspored ovistan o situaciji.
Sem
ovih, na zid sam nadžidžao još rasporeda, uglavnom odnosećih na radne zadatke.
Po dvojica bi trebala svaki dan da imaju različita zaduženja, od donošenja
hrane i vode, preko čišćenja prostorija, zatim pranja posuđa, do cijepanja i
unošenja drva, te loženja vatre. Zamislio sam da svako od nas ima po jedno dnevno
zaduženje, koja se rotiraju.
Također,
tu je bio i raspored korištenja kupatila, tačnije đeriza, odnosno lonca za
pranje veša, te štrika za njegovo sušenje.
***
Na
prvom zajedničkom sastanku o analizi danas urađenog, prihvaćeni su svi moji prijedlozi,
izuzev što je većinom podržan Saljin prijedlog da se radne aktivnosti drugačije
isplaniraju. Tako ćemo, naizmjenično po dvojica, svaki četvrti dan voditi brigu
o svemu, od donošenja hrane i vode do cijepanja drva. Meni je preostalo da
napravim parove, a ni to nije bilo teško pošto je i po Saljinim zamislima sve
trebalo biti povezano sa smjenama, odnosno noćnom stražom. Ona dvojica koje noć
ranije nije kačila straža, dakako su najodmorniji za te kućne poslove.
Mada
su očekivali, nisam odstupio od ranijeg uparivanja. Kuko i Enes, Salja i Admin
su logički parovi druge grupe, dok ja ostajem u paru s Omerom a Tito s Feridom.
Za zlobne misli, prilika da kažu kako sam sebi odabrao najboljeg radnika. Ako
sam, komandir sam. Mogao sam sebe i skroz izostaviti!
Nisam!
Ne bih bio bliže da stepen povjerenja dignem do nivoa kojem sve vrijeme težim.
Dakako
se na sastanku našlo vremena i za druge teme, pa je Admina zanimalo šta je to
njegov babo meni govorio a ja mu nisam prenio. Za odgovor ga nisam uskratio,
zbog tog povjerenja, ali i iz razloga što je mene zanimao njegov stav.
Prethodno
sam ponovio da će, ma koliko oni nejednako vjerovali u to, moj odnos prema
svima biti približno isti, tačnije koliko se oni podjednako budu odnosili prema
zadatcima. Pošao sam iz ravni, ali će vremenom taj odnos da stane na nivou
svačijih zasluga. Ovako pojasnih i nešto prisnije ophođenje prema Titu, on je
to već zaslužio!
Poslije
mog monologa uzvratio je Admin. Mene je kao shvatio u potpunosti, ali ne i svog
baba. Ozbiljno, samo naizgled ljutito, kaza kako lično ne traži nikakvu
zaštitu, povlaštenja ili posebnu brigu, već samo isti tretman kakav budem imao i
prema svima drugima. Obrazlagao je to primjerima koji ga pokazuju drukčijim od
toga kakvim ga babo doživljava, i drugima predstavlja. Više puta je skrenuo
pažnju da mu smeta što ga i mi tako posmatramo, kao babovu ili maminu mazu, a
ne kao zrelog, punoljetnog borca i mladića. Na kraju je naglasio kako mu je drago
što u narednom periodu iznad glave neće morati trpiti babovu sjenku.
Ovdje
gorčinu nije krio, s namjerom da bude to što jeste a ne da nas gane, odnosno izazove
kod nas malo i žaljenja. Naravno, za vrijeme koje je već prošlo.
A
ono što je najbliže ispred nas je dobrovoljac za noćas. Radovalo me što se
Salja jedini javi, u suprotnom bih prednost morao dati Kuku.
-
I jeste najbolje da Salja ide. Dobro se razumije
u konje, od svih nas ponajbolje je uklopio s Himzom, ali i Dževadom, Žikom, ili
ko već bude iš'o. Znam da će im biti drago kad njega vide da ide – nisam dugo
čekao mogućnost da se Kuko predomisli,
te se potom i direktno obratih Salji –
mene samo još zanima jesi li dobro upamtio onu spužvu, što je taman za
moj krevetac, što je noćas ne mogosmo potjerati?
-
Ih, k'o da sad gledam kako je zagledaš!
-
A ja, kako njome pokrivaš meso!
