Sinoć dođe tuđi junak,
iz tuđe zemlje,
a od jutros konja sedla
hoće da ide.
Viš' njeg cura crna oka
suze proljeva.
„O, Boga ti, tuđi junak,
poved' i mene!“
„O, Boga mi, crna oka,
mlada djevojko,
pred nama je šimšir-gora,
prić' se ne mere!“
„O, Boga ti, tuđi junak,
iz tuđe zemlje,
ja ću prići šimšir-goru,
s tobom šetajuć'!“
24.februar
1994.
„O, Boga mi, crna oka,
mlada djevojko,
prid nama je mutna voda,
prić' se ne mere!“
„O, Boga ti, tuđi junak,
iz tuđe zemlje,
preplivaću mutnu vodu,
s tobom zajedno!“
mlada djevojko,
u mene je ljuta majka,
trpit' ne mereš!“
„O, Boga ti, tuđi junak,
iz tuđe zemlje,
ja ću trpit' tvoju majku
tebe gledajuć'!“
Na
put prema Tarčinu, Sarajevu i Jablanici, krenulo nas je nekoliko. Međutim, nikome
se nije žurilo kao Salji i meni.
Brzo
smo se izdvojili ispred ostalih, a prvi put zaustavili u jednom prisojskom
proplančiću hvatajući jednu od kratica.
Iz
rančeva smo izvadili konzerve i hljeb, prostrli jednu jaknu... i nijemo se
pogledali. Obojici postaje jasno da nijedan nemamo ni nožića, kamoli otvarača
za konzerve.
Nije
bilo druge do da u okolini potražimo koji oštriji kamen. Bilo ih je,
promijenili smo ih nekoliko, svejedno nam se konzerva nije dala. Ni kada smo
prešli na oblije ali teže kamenje.
Ono
što smo znali o konezrvama očito se nije poklapalo sa stvarnošću. Barem ova je
bila pretvrda. Promijenili smo joj nekoliko puta oblik, spljoštavali koliko je
to moguće, činili je skoro okruglom, ali nije popuštala.
Na
kraju smo je vratili u što približniji početni oblik, te neutoljene gladi ali svejedno
nasmješeni, zadovoljni što smo i ovo doživjeli, svjesno odlučni da ne gubimo
više vremena, nastavili juriti prema Gunjanima.
***
Tek
poslije smo malo usporili, i lagano stigli kući u kojoj su živjeli Saljini
roditelji, sasvim blizu Tarčina.
Osim
trajućeg ramazana, uz očekivani njihov post, te razumijevanja zašto ga i mi ne
upražnjavamo, dočekalo nas je još nešto. Tek prividno nam je djelovalo kako je
neskriveno mutnije raspoloženje posljedica gladi i žeđi.
Dok
smo nas dvojica jeli, te popili kahvu, sve jače nas je osvajao osjećaj da
njegovi, posebno mu majka, kao nešto taje. Nisam i dalje razumijevao, sem što
sam nekako uvjeren bio da se ne radi o nečijoj pogibiji, težem ranjavanju.
Nešto takvo se baš i ne bi tajilo, a nejasno mi je bilo i šta bi drugo moglo da
je.
Vjerovatno
bih se tu zadržao još neko vrijeme, ali me to neobično raspoloženje Saljinih
roditelja požurivalo. Nije me ni Salja dugo ustavljao, možda je on slutio o
čemu se radi, a sigurno da je želio čim prije čuti, dobiti potvrdu ili pravu
istinu.
Sem
toga, ja sam svakako, po dogovoru, imao obići Trošnjane u Duranovićima, odnosno
Češću, kako ne bih osjećao tu obavezu u povratku.
***
Ono
što nisam slutio nikako je da ću tamo zateći Mufa. Bio je u posjeti ženinima,
pa je usput došao i do Češća.
Iznenađenje
je bilo trostruko. Nije ni on mene očekivao vidjeti, i poradovao se da ćemo
ponovo neko vrijeme biti skupa.
Ali
čuvši moje nakane za ujutro rano, samo kratko je razmišljao. Zaključio je kako
ne smije ostati da smo se ovdje tek slučajno sreli.
Već
dugo i sam sanja i želi otići do Sarajeva, kako reče od prvih saznanja o
tunelu. Uz sebe je imao svoj rokovnik, u kojemu je imao pribilježenih nekih
adresa, a nosio je i nekoliko primljenih poruka Crvenog krsta. Samom mu se i
nije kretalo put Sarajeva, a ni s onima koji preseljavaju, dok nije znao kako
bi sa mnom dogovorio zajednički odlazak. Po ko zna koji put, sudbina je bila
brža.
Zadovoljilo
ga je i vrijeme označeno na mojoj dozvoli, računa da ćemo stići obići sve koje
trebamo obojica. Nema sumnje ni u razumijevanje Rokše, kome će o iznenadnoj
promjeni plana javiti po dvije žene koje su također došle ovdje, i koje će već
prekosutra nazad.
Jasno
da je mene zanimalo kako misli kroz tunel bez dozvole, no on se na to pitanje
samo nasmijao, uz lagani udar rukom po džepu košulje. Što sam ja trebao
razumjeti da kao saradnik Crvenog krsta u Jablanici ima neki propusni dokument.
O čemu ćemo usput, sad su nam misli već u Sarajevu.
Dugo
u noć smo pričali o tom prvom, zajedničkom susretu s trećim bratom, a u želji
da ubrzamo dolazak jutra preplitali smo misli s povremenim tonjenjima u san...
