Vezir-Zejna po bostanu
vezla,
po bostanu i po
đulistanu.
Majka Zejnu na večeru
zvala:
„Hajde, Zejno, večer'
večerati.
Večerati šećerli baklavu!“
Zejna majci tiho
odgovara:
„Večerajte, mene ne
čekajte.
Nije meni do vaše
večere,
već je meni do moje
nevolje. 10.septembar 1992.
Danas mi je dragi dolazio,
i veliki zulum počinio.
Po bašči mi cv'jeće
potrgao,
na đerđefu svilu
zamrsio.
Kun' ga, majko, obje da
kunemo:
Tavnica mu moja njedra
bila,
ruke moje – sindžir oko
vrata,
usta moja, oči mu ispila!“
Jučer
je dan prošao onako kako bismo željeli da prođe svaki, dok ne dođe vrijeme za
prava gađanja. Više smo ležali i uživali u jednom od posljednjih ljetnjih dana,
nego što smo se bavili vremenom u kojem smo.
Tek
smo jednom prije podne i jednom poslije podne ponovili vježbu cijele baterije.
I to je Sutkova ideja, samo održavati dostignutu uvježbanost.
Nekako
mi se činilo da to nije zavrjeđivalo prostor u dnevniku, ali da bih imao šta
ubilježiti pobrinuli su se Mufo i Džemo.
Jesam
se vezao za logorski boravak na samoj Trebovoj, jest mi gore sve prijalo, no
moram priznati onima koji se trude da i boravak ovdje bude što prijatniji. Safira
i Nevzeta brinu o doručku i ručku, svjesni smo ograničenja u hrani koja imamo,
racionalno se ponašamo pa ipak svi pozdravismo ideju da si, barem svake treće
noći, priuštavamo i večeru. A za što je trebalo još ruku.
Mufo
se u Basarićima pokazao kao dobar kuhar, njegovu čorbu od lisičarki još dugo
ćemo pamtiti svi koji smo je probali, ovdje je pokazao onaj dio znanja koji je
donio iz JNA. Hljebovi koje je on ispekao nisu zaostajali za Nevzetinim i
Safirinim, kao promjena činili su se i izdašnijim, ukusnijim.
Brašno
je namirnica s kojom ponajviše oskudijevamo, hljeba ne možemo jesti koliko bi
htjeli, pite su mudar izbor. Dvjema ženama bi bilo naporno sukati jufke za
ovoliko ljudi, srećom Džemo se već u Basarićima otkrio kako mu to itekako basta.
Koristi priliku koja se ukazala da to potvrdi. Osim što s brašnom treba biti
pažljiv, sve drugo je tu. Mesa je viška, kao i sira, dovoljno ima jaja,
krompira i zelja, ulja i soli tu i tamo, još se i Ferid Beširević ponudio
pripomoći.
Prvo
iskustvo je posebno, nisam odolio pohvalno se izjasniti o svim pitama, uključujući
i zeljanice čiji ljubitelj inače nisam, tako da me nakon ove večere golicalo
nešto drugo. Ja se taman izborih osloboditi slutnji zbog nedavnog sna, a neko
stiže zaključiti kako ovako ukusne pite ne slute na dobro...
***
Čim
mi je Sutko poručio da mu se javim odmah po doručku, uzrignuh sinoćnju pitu. Još
mi se nije priznavao osjećaj slutnje ali je previše mirisalo da slijedi dan
puno drukčiji od prethodnog.
-
Ti danas ne ideš na položaj – brzo je prešao,
odmah poslije selama, na razloge zbog kojih me je pozvao – Major je rano jutros
vezom javio da dođem na sastanak. Neka Ahmo bude tamo s njima, ti ostani ovdje.
Šta znam, možda ozgo trebadnem nešto hitno javiti. Ostaće i Adem s tobom, imate
i nekog posla, a možda budemo trebali i nešto gađati. Nije predosjećaj, već za
svaki slučaj. Ja se, ipak, nadam da se večeras vidimo. Nemam ti drugo šta reći!
Nisam
ni imao volje dopitivati, ionako sam vjerovao kako mu se mora žuriti. Nadu da
njegove slutnje dolaze samo iz razmišljanja o Majorovom pozivu, nikako od toga
da nešto već zna, čvrsto zadržavam za sebe. Biću uporan i u ćutanju, ma koliko
me ostali pogledom prekoravali što ne pokušah saznati nešto više.
Najbolje
je da svi vjerujemo kako mi nije ni imao ništa više reći. Ja sam još sigurniji,
ako bi meni što prećutao, takav ne bi mogao biti prema Ahmu.
Ispratismo
ga, kako odjaha na svom vrancu. Bez Tita, što je razlog više da brzo svi misli
okrenemo ka onom što nam je rečeno.
Adem
je to učinio prvi, pozivajući me nazad u njihovu kuću. Tom sam prilikom morao
proći pokraj Tita, pa sam odmah iskoristio iznenada rođenu misao. Zadržaću i
njega, kad je već kurir komandira. Zanemariću kako to ko može tumačiti, kao što
ću prestati razmišljati o onome što će Ahmo još uraditi. Ne sumnjam da i danas
neće ostaviti Nevzetu, kao što smo i jučer učinili, ali ni bilo koga drugog ko
se požali da se ne osjeća dobro, bilo zbog umora ili čega drugog.
