Orlovik se nad Žepče nadnio,
pa mi dragoj sunce zaklonio.
Ne vidi se kula ni kapija,
a kamoli od drage avlija.
"Orloviku, ti stara planino,
vidje l' dragu gdje li se sklonila?"
Orlovik mu tiho progovara:
"Mlado momče, tebe draga vara!
Ode draga da obere trešnje,
vratiće se u akšame teške!"
Na
bukvi nismo ništa našli što bi sasvim potvrdilo to što smo čuli. Jasno da su,
radi ukopa, sastrugali sve što se moglo. Bilo je ostalo krvi, do prve kiše. A
tako ga je raznijela, da nije bilo komada koji bi imalo udubio drvo.
Vidjela
se tamnija fleka, a i ona će vremenom izblijediti. Još je dovoljno uočljiva da
onom ko je gledao vrati sve slike, da podsjeti onog ko zna, a nas koji prvi put
gledamo - da makar pokušamo zamisliti. A neko ko bi slučajno ovdje došao i iz
bilo kog razloga se zagledao, jedino bi mogao pomisliti kako se radi samo o
rijetkoj biljnoj bolesti, s obzirom i na nekoliko sličnih manjih fleka na
okolnome granju.
Ja
ću priču kompletirati kad saznam ime tog momka. Vjerovatno ću moći i
zabilježiti da niko drugi nije ni ranjen, sigurno bi Šefedin to pomenuo.
-
Eh, sad ću vam objasniti tajnu o Grepku – u
povratku je Šefedin izabrao lakšu temu, a već prvim riječima nagovijestio da bi
mogla biti jednako zanimljiva – Grebak je šuma, prijevoj iznad sela Podgrebak.
To je pravi Grebak, koji je ucrtan na karti. Međutim, narod je ovo zvao
Grepkom. Cijelo ovo područje! Međutim, ono gdje je logor, to je, zapravo,
Okrugla. Po vojnim kartama. Kontate?
-
Šta znam – čekao sam malo na Aliju, ali je on bio
još zbunjeniji – meni to nije čudno, beli je neko odavde prije zaviriv'o u
karte.
-
Ja sam mislio da ćeš odmah skontati. To se zove
taktika! Koja se ne uči u vojnim školama. Koja nije poznata, zabilježena igdje
u svijetu. Zapravo, to vam je dokaz da Bog postoji! Kad su naši iz Foče izašli,
kad su već malo priupitali i ove što se bolje razumiju u vojnu strategiju, brzo
su skontali kako ni Ustikolinu ni Jabuku ne mogu efikasno braniti. Zato su
tražili bolje mjesto, a ovo je najbolje! S njima je bio i Tucaković. I, čim su
stigli...
-
Šemso!?
-
Koji drugi! Šemso Tucaković je, znate, cijelo
vrijeme u Foči bio uz naše... I, čim su stigli, bezbeli su locirali gdje su.
Sad, u Sarajevo su požurili da jave kako smo na Grepku, oni koji su održavali
vezu. Bivši oficiri su odmah primijetili da je greška, da je logor na Okrugloj.
Ali, tad je Šemsu sinula ideja: ako je već javljeno, što to i ne iskoristiti!?
Ubijedio je Komandu da šuti, a on je požurio da i na radiju objavi kako smo na
Grepku. I u svakom to javljanju ponovo napominje. Kontaš li sad?
-
Dijelom. Razumijem da su četnici skontali da smo
na Grepku, ali imaju i oni oficira, više nego mi. Misliš da nisu skontali, kako
bi inače napadali!?
-
Jesu napadali, ali samo linije. A one i jesu,
jedne, odmah iznad Grepka. To, pješadijom. Tako nam ni perke ne mogu odbiti.
Ali, skontaj šta je s njihovom artiljerijom i avijacijom. Izuzmi ovu maljutku,
koja je garant zalutala, izgubili je iz vida, nikakva druga granata ni raketa
nije pala sasvim blizu logora. Zato su Grebak prerovili. Ovdje je jedino bitno,
kad se začuju avioni, da se svi što prije sklonimo u šumu, zato su i bajte
razbacane, skrivene. Rijetko danju i hodamo. Ono, jesu neki dan javili da će im
zabraniti upotrebu aviona, ali... Palo je nešto minobacačkih, po linijama, al'
to je normalno. Zamislite, koliko su samo svega sručili tamo gdje misle da smo.
Onda, kad su civili bili ovuda, zamislite da je samo jedna haubička zveknula
među. To bi bio masakr!
-
A, šta ono reče za avione?
-
Nešto su javili, k'o da su Ujedinjene nacije
donijele neku odluku o zabrani avijacije.
-
Kad bi to bilo, mi sigurno dobijamo rat! Mene je
jedino avijacije i bilo strah. Da znaš, za muštuluka si. Prvi put kad se nađemo
kod našega Like, imaš pivo. Gajbu! Samo, ja u to ne vjerujem. Kako će im neko
zabraniti!?
-
Intervencijom. Zaprijetili su.
-
Ih, prijete oni kako je počelo. Sjećam se,
slušali smo jednom, to još dok smo u Trošnju bili, kad je Buš prič'o. Kažu,
nikad nije bio ljući. K'o da sad slušam Azema Barlova kako govori „Već
zamišljam Buša, još samo da mu i ja zviznem dva vaspitna, s obje strane po
jedan, napali bi ih prije zore!“. Tad smo mislili da će se Svijet dići. Jest
vraga, kako naljutio - tako odljutio.
-
Ne znam. Evo ih par dana nema. Vidjećemo.
-
Daj Bože, daj...
