„Teško gori punoj hlada,
Najgore
je prošlo. Bar nas je tako većina razmišljala. Nadajući se da bi time, lakša za
riješiti bila dilema oko svraćanja ili obilaženja Trebove.
Ugrabili
smo promaljanje zore, da se stignemo prebrojati i krenemo polako. Kako bismo
gore zatekli malo jutra, odnosno potrebni mir da prije ulaska dobro oslušnemo.
Stići
ćemo. Kao da ovo nije onaj isti put, kao da smo i noćas mogli...
Nije
zar da nas je sudbina ponovo zaustavila!? Ne bi me čudilo, sve mi se izgleda
kako se lijepo poigrava s nama. Ili nas, samo, vješto vodi. Ako se igra,
istrpićemo i oprostiti joj. Ako nas vješto vodi, hvala joj. U oba slučaja nam
je podarila još nešto što uradismo prvi put.
Kad
mi na Sniježnici bi najdosadnije, listah dnevnik i nađoh način da se malo
zabavim. S druge strane išpartah tabelu, koja je sadržavala samo datum i mjesto
na kojem sam noćio. Prva mi je noć bila najteža, koju noćih uz Voznik. Od noćas
Mufo i ja znamo još dvadeset šestoricu koja shvataju kako nam je tada bilo. A
svi znamo da, prije nas, u Perućici niko nije tele kuhao, niti pišpila igrao.
Niti je iko ikad prije noćio uz Kozlu.
Sve
je prošlo, sve je izdržano. Zašto bi i sada sumnjali. Zaim se pokazuje kao
stvarni poznavalac cijelog okruženja. Zna gdje treba zastati, malo osmotriti i
oslušnuti. Zadržava nas, tako, i na mjestu gdje izlazimo na glavni put.
Tito
i Pohara prvi primijetiše da tragova nema tu gdje bi morali biti, ako je iko
prolazio od kako je ono malo kišice palo. Nije nam to garancija, olakšanje
jeste.
Mi
putem nećemo ući na Trebovu. Što tragova nema, sluti da su naši otišli. Ali ne
znači i da četnici nisu ušli. Ovo je samo jedan od puteva koji na Trebovu
uvode.
Zato
Zaim poznaje i sve okolne stazice. Okreće nas šumom, kojom će nas dovesti do
mjesta odakle ćemo Trebovu osmotriti prije nego ona nas.
Ako
sam nešto takvo očekivao, nisam i da ćemo opet zastati već nakon par minuta.
Iako odavno ne pričamo, samo šapućemo, nismo zaboravili podići ton, tada taj
naš šapat prijeđe u žamor. Što jednako znači i kako se desilo nešto što su naša
očekivanja promašila.
Nama
na začelju je trebalo malo više vremena da shvatimo o čemu se radi. Tek, kad
smo i mi naišli na ostavljen puškomitraljez, čelu to nije bio znak da se imamo
vremena duže zadržavati, nisu imali razloge koje je Ziko Madeško vidio.
Zaboravili su koliko je već puta pomenuo kako ima problema sa svojim garonjom.
Ovaj
je bio, jednostavno, ostavljen. A i dovoljno je svanulo, da se odmah vidi kako
nije miniran, pa se Ziko nije puno mislio, dopuštajući nam samo da vidimo da je
bio u položaju kao za pucanje. Da i mi izvedemo jedan od sigurnih zaključaka,
ko god ga je zadnji koristio, namjerno ga je tu ostavio. Zbog čega ga nije
makar zakopao, možemo razmišljati dok ga Ziko već detaljno pregleda. Možda bih
i ja volio da smo ga, poput ostalih, samo prošli, ali mi je i drago zbog toga
koliko se Ziko raduje. Na njemu je pronašao ispravna sva tri dijela s kojima je
na svom imao problema. Stigoh ga prekoriti da mu je jednostavnije bilo
kompletne ih zamijeniti, ali i razumijevah njegovu privrženost, odnosno vjeru u
onaj koji je već nosio. Čak smo mu Munib i ja priskočili pomoći oko rasklapanja,
omogućivši mu tako da još teže shvati one koji se jednako udaljavaše. Mi smo
bili poslali kolonom poruku da se sačeka, ali je izvjesno kako je povratna
informacija negdje zalutala.
Zbog
čega je Ziko već gubio živce. Mislim da je ovo prvi put, otkako smo u ovom
sastavu, da je neko opsovao. Nije to bilo toliko glasno, koliko se nama činilo,
ali se moralo čuti do početka kolone. Zikov način pominjanja Boga, iako prije
svega neprimjeren situaciji u kojoj smo, dao je i nešto pozitivno. Podsjetio je
sve, sada je to prostrujalo strojem, na ono obećanje. Sačekali su da Ziko
završi. Te da, poslije, nađenog garonju još i zarovimo u lišće!
Požurili
smo koliko smo mogli, a oni su iskoristili vrijeme za neke dogovore. Najprije
su se složili kako je moguće prisustvo četnika, bar kolike su nam i nade da ih
u blizini nema. Kako je puškomitraljez ostavljen, svjedoči da je njegov vlasnik
žurio. Nije ni bilo potrebe vrijeme trošiti na nekakvo glasanje, kad Zaim već
zna put do tog prikrivenog proplanka. Do njega samo treba požuriti, i biti još
oprezniji.
