Cvjetala mi ruža na
pendžeru,
čekala me draga na
večeru.
Prčekaj me, draga, ja
ću tebi doć',
kada sunce zađe i kad
padne noć.
1.
avgust 1993.
Kada sunce zađe i kad
padne mrak,
kada sunčev bude
ugasnuo znak.
Onda ću ti, draga,
tvome dvoru doć',
da zajedno divnu
provedemo noć!
Noć
nije najpogodnija za postavljanje linije, ali mi ovaj put morasmo. Niko više
nije sumnjao kako će četnici poraniti, da ispune obećanje koje je njihov
komandant dao.
Bar
imasmo dugu i tihu noć. Malo smo se bolje organizovali, a i položaj se činio
nešto boljim od prethodnog. Naš bataljon je u šumi, a livadom prema
Opservatoriju su Jahorinci. Fočaci se sve vrijeme jedini nisu micali, oni su
još na Proskoku, samo su svoj desni kraj zalomili kako bi ikoliko bili s nama
uvezani.
Mi,
Ćurevcima vežemo s Jahorincima, a Lučanima i diverzantima s Fočacima.
Prostor
između, opet zapada nas minobacačlije.
***
Tek
jutros vidimo tu, jedinu nepovoljnost. Jeste Komanda odmah iza, ali smo i tačno
na putu. Jedna jedina nepovoljnost, ali koja uzrokuje više mogućih posljedica.
Prva
se tiče onog što je za sada i osnovno, utvrditi se. Pojas koji uključuje put
manje je povoljan od onih desno i lijevo, ili iznad i ispod, kako već ko zove položaje
četa koje povezujemo.
Jučer
me i zaobišlo, danas neće. Naredba je, ali i da nije. Koliko se može.
Kramp
neće u tvrdo bjelašničko tlo. Zato, bar kamenja ne nedostaje. Ne možemo kopati,
možemo zidati. Ako ne od granata, bar od gelera da se zaštitimo.
Ko
zna kako će i kamo ovo odvesti. Vjerovatno Igmanu, ali ne možemo tek tako. Zato
sam riješio ponovo biti komandirom svoje grupe. Poštovanja, poslije Karavelića
- imam više nego prije.
Preraspodijelio
sam mine i dijelove od minobacača, ono što nismo ostavili u Skiju. A kako ovdje
izvora u blizini nema naredio sam da se sve čuturice napune, kao i oba
kanistera. Istovremeno nas pripremam za mogući četnički napad, ali i za moguće neko
naredno povlačenje.
Zidanje
formalnih rovova napreduje dobro, s obzirom da četnici ponovo pješadijski
napadaju pravce koje su već dva puta probijali, a i s granatiranjem se više bave
Prosokom i Opservatorijem.
Šuma
je i ovdje rijetka, pa je dovoljno da na pet ljudi jedan gleda naprijed. Sasvim
dovoljno vremena da se povremeno i prošeta linijom.
***
Jednom
se zadržavam na spoju s Jahorincima.
Upravo
su pričali o jedinici koja je čuvala Opservatorij, čuveni „Silverfoksovci“.
Jučer su sve izminirali ispred, sada gore imaju samo dva brovinga i nekoliko
puškomitraljeza.
Svega
ih je dvadesetak, ali uz minsko polje ispred, Opservatorij je ono što nikako ne
bi smjelo pasti!
Vjerovatno
i ne bi, da i lično ne vidjeh ono što se upravo dešavalo. Jedna velika četnička
grupa je mirno, u sred dana, išla kroz to minsko polje. Oficir koji ih vodi, u
ruci nosi nešto što bi jedino mogao biti plan minskog polja. A tako su se i
kretali, kao da su oni mine postavljali!
Još
jedna izdaja?
Neću
da vjerujem, ali se ipak žurno vraćam svojim minobacačlijama. Smatram bitnijim njih
upoznati s ovim što sam već vidio, nego gore čekati da vidim šta će se dalje dešavati.
Govorim im kako se gore dešava nešto čudno, da sam prilično uvjeren u pouzdanost
elitne jedinice, vjerujem da ih mudro puštaju da se više približe, očekujem da će
ih uskoro zasuti paljbom. Na kraju, naglašavam da, za svaki slučaj, mi trebamo
ubrzati, i pojačati utvrđivanje...
Zasukali
smo jače rukave, a Ahmo ode do Komande, po više informacija.
***
Na
malo prije nego će se on vratiti, do nas dotrča Huso Alibašić, inače naša veza
s Ćurevskom četom.
- Javi
naniže: Bjelašnica je pala! Ovi „Foksovci“
su izdati, povukli su se, sad iza Jabučana nema više nikoga. Povlače se
i oni. Javljeno je i Galibu, samo još njega čekamo. Pakujte se polahko – skoro
u glasu je izgovorio tekst koji je već pripremio, a pazeći da u njemu nema ni
jedno r!
Voljeli
bismo da se šalio, ali nije. Potvrdio je i Ahmo, dodajući samo da je Galib i
počeo s povlačenjem.
Salja
je otišao javiti dalje, a ja Husa zadržah još minut. Htio sam da od nekoga
drugog čujemo koliko Galibu treba, otprilike, pa da stigne do nas. Kako se oni
do sada nisu povlačili, to sam znao da nismo dobro uvezani, a bježao sam od
ličnih nagađanja u pogledu vremena današnjeg iščekivanja.
