Od kad sam se u Travnik udala,
grohotom se nisam nasmijala.
Ni obukla džanfezli dimija,
ni pasala svilena pojasa.
Zbog svekrve, da od Boga nađe,
ona me je s dragim zavadila,
pa se dragi oženio na me.
Ja ga dvorim devet godin dana,
zbog hatera sina Sulejmana,
i hatera djevera Huseina.
Prvi dio posljednjeg dana svoga boravka u
Visokom, a prema svome planu, provedoh u Ljetoviku. Ne baš ohrabrujuće
djelovaše svježe vijesti iz Zenice, priličan je broj onih koji se kolebaju. S
radija dolaze informacije o prvim pokoljima civila koje su počinile postrojbe
HVO, što je probudilo kod nekih sumnje, bez obzira što imamo valjanu
propusnicu. Ti drže kako treba sačekati da se situacija smiri.
Od mene se čekalo da se izjasnim uz koje sam.
Iako kod mene dilema nije ni moglo biti, u šta niko od njih nije puno ni
sumnjao, ipak se nađe neko ko je očekivao, nadao se drugom.
Tu je u komšiluku bila djevojka, koju sam ja
izbjegavao primjećivati. Zbog njenog neobičnog, nedozrelog ponašanja, makar je
bila ljepote na kojoj ima malo djevojki koje joj ne zavidješe. Zbog prvih
osobina bih je prekrižio, zbog druge to nisam uradio, a valjda sam uspio ostati
suzdržan na njenu jasnu poruku.
***
Dugo nisam mogao ostati, ipak sam najviše vremena morao odvojiti za tetkove, gdje sam i inače najviše dana proveo.
Posljednju noć u toj kući sam posve drukčijom
zamišljao. Sasvim porodičnom, kakve provode i svi ostali koji će sutra put
Igmana.
Tetični Amri ću probati dati još koji životni
savjet i ispričati još koju ratnu priču, s tetićem Alčetom odigrati dvije
partije sedmice, promuhabetiti koju momačku, s nanom Zejnom podijeliti koji
cigar duhana, a s Magbulom, tetkovom majkom, zaviriti u neki kutak davnina, za
svoju dušu i nekoliko puta premotati kasetu Safeta Isovića...
Prvo neočekivano me dočeka u polovini kuće u
kojoj živi Mehemed, Smajov brat, s kojima se također otiđoh poselamiti.
Nepomirljivost toga kako sam ja gledao na Amelu i Sanelu, i onoga kako su one
uzvraćale, mislio sam da sam na vrijeme prežalio. Ipak, Amela je zaplakala, sve
nas iznenadivši, meni donijevši i nelagodu. Pravdala se ona kako na ovaj način
žali sve borce, kako joj se stalno vraćaju slike Previle i Presjeke, odakle su
došle ovamo, a gdje je naših boraca već prilično izginulo.
Nije bilo načina da je neko utješi, a meni
poslije već otvorene trileme nikako nije trebalo da pretrpavam srce, pa mi
sasvim odgovara što ne ostasmo ni minut duže od dogovorenih pola sata.
Tetka je, primicanje ponoći i tišinu koju je
ona donosila, iskoristila da sa srca skine nešto što joj sve vrijeme pritiska
dušu. Nekoliko dana unazad me kušala, ali se tek noćas sasvim otvorila.
Čim je javljeno šta je s Fočom bilo počele su
njene brige za mene i brata mi Fehima, a s obzirom da je u međuvremenu daidža
Ramo poginuo, čim sam ja došao rođena je i konkretna ideja. Mogao bih ja
boraviti u njegovoj kući, a ovisno o daljnjem razvijanju rata, možda i ostati!
Kada je dedo Suljo umro, a kako testament nije
ostavio, to se zemlja dijelila na svu djecu. Uz sva četiri brata, i tri su
sestre uzele svoj dio. Jedino se naša majka, tačnije babo odrekao. Mi smo imali
sami više zemlje nego to što je bilo predmet podjele. Kako daidža Ramo nije bio
vjenčan, to će se sad njegov dio ponovo dijeliti.
Niti sam u toku kako bi to trebalo ići, niti
se namjeravah time baviti. Babova onakva odluka je za mene postala amanet! Iako
zahvalan na iskazanoj brizi, preko babove riječi nisam htio.
Jasno i odlučno sam to rekao tetki, uz da neću
ni da razmišljam kada i kako će oni Ramov dio izdijeliti, hoće li neko od njih
otkupiti od ostalih, ili će prodati nekom trećem - pa pare podijeliti. Oko toga
im nisam mogao pomoći, ja jedino znam da ne smijem, ne želim, i neću da pogazim
što je babo jednom odlučio!
Osjećao sam kao da to i nisam ja rekao, već da
je babo kroz mene govorio. Oni su me htjeli razumjeti, ali sam primijetio i da
vjeruju u vrijeme.
Tetak i tetka su imali još o čemu da govore sa
mnom. Čak je tetak bio uporniji, i od tetke ali i od daidže Bećira. Ako me i
nije odgovarao da po svaku cijenu do kraja rata ostanem tu u Visokom, s njima,
to je nastojao ubijediti me da bar sačekam dok se situacija s HVO smiri.
Tri-četiri sata koliko ću pokušati zaspati
dočekujem s gomilom zapetljanih misli. Zaspao sam, s voljom i željom da se to
klupko čim prije počne odmotavati.
Samo da je Kiseljak pogledati s druge strane!?
