Što su danas cure hašarije,
Nisu
ni u Mojkoviće novosti došle samo sa mnom, bijaše i jedna koja je mene čekala.
Jučer je Ferid organizovao skupljanje i kuhanje orahove ljuske, komine, praveći
zelenu boju. Njihove beretke su sada sasvim drukčije, još jedino u mene ima
„četnička“. A stiže vrijeme da ćemo ih i nositi.
Nakon
vojnih iskaznica dobili smo i oznake za kape, grbove sa šest ljiljana. Za
iskaznice sam govorio da su me razočarale, više nego plate, da su kvalitetom
takve da je upitno hoće li preživjeti i jedan jači pljusak, odnosno da
poslužiti mogu ukoliko poginemo pa nas neko brzo pronađe, moći će nas identifikovati.
Ni
za grbove neću imati riječi hvale, očekivao sam bolje. Bez obzira što kada se
prisjetim da smo rat počeli u civilnoj odjeći, s pokojim automatom, uz lovačke
i pravljene puške, besmisleno je da oko grbova zanovijetam.
Dok
smo ih metali ostali primijetiše da ja grb kopčah na desnoj strani. Ipak ja ne
marih na prigovore da ja ne znam kako se beretka nosi. Jesu oni u pravu, ali se
meni više dopadalo kada je nagnem na desnu stranu. Osim toga naš pozdrav je
raširena šaka na prsima, kapa se i ne dodiruje. Zato sam i odlučio tjerati po
svome, nositi je kako se meni više dopada, sve dok me neko ozbiljnije ne ukori
zbog toga.
Boja
je potrošena, ne i ideja. Kuhati boje samo za moju beretku je haman danguba, pa
odlučih popraviti još nešto. I ovi njemački kombenizoni su te nekakve
antipatične boje, pa ću ja svoj također uzeleniti. I neću biti sam. Pridružit
će mi se i Admin.
Inače
sam dosad beretku nosio u rancu, na njoj su bila ona dva novčića, te značka s
flašom. Već sam upozoravan kako to nikako ne ide s tespihom koji imah o dugmetu
džepa košulje. Kratko se premišljah ali se složih, te riješih da tespihe više
ne nosim. Grb je došao na mjesto flaše, ona je sad ispod oboda. Grb me podsjeti
i da je vakat da se konačno nakanim uraditi još nešto što odavno nijetim.
Još
u Basarićima sam, vidjevši kako to vično Musa radi, odlučio oprobati se u
vezenju. Prva je želja dakako bio makar taj jedan ljiljan, na beretki, no
oklijevah. Ne bi se boja dovoljno isticala. A sada je tu i suvišan.
Već
sam zbavio zlatnožutog konca, te krvavocrvenog. Kombinacija koja mi se čini
pristajućom uz novu, zelenu boju kombenizona.
Odlučio
sam da na lijevom rukavu izvezem ZMAJ
OD BOSNE, u tri reda. Tako da jedno ispod drugog dođu slova MOS. Njih ću vesti u zlatnožutoj,
ostala slova u crvenoj boji.
S
vezenjem ću početi sutra, prvo mi je pripremiti kominu, Admina sam poslao po
vreće. Ni konac u iglu nisam uvukao a već slušam pridike kako neće valjati.
Kao, niti ide žuta uz crvenu boju, ova još manje uz zelenu, posebno MOS uz
Zmaja od Bosne, ponajmanje takva kratica uz mene.
Oko
tespiha i flaše sam im dao za pravo, ovdje se malo uzjogunih. Obrazlagao sam
kako je Husein Gradaščević u svojoj vojsci imao dosta i pravoslavaca, čime
pojašnjavah crvenu boju, uz svoju socijaldemokratsku opredijeljenost. To što će
mnoge kratica asocirati na moju tobožnju želju, osjećajnost pripadanju muslimanskim,
bilo odbrambenim, ili samo oružanim snagama, rekoh da me ne zanima. Što se mene
tiče M znači male, ili Mojkovićke!
Obrazloženje
nije bilo najbolje, ali ja drugo nisam imao.
