Falila se Šarića
kaduna
u hamamu među
kadunama:
„Sagradiću kulu
na Brankovcu,
i na kuli sahat
od čelika!
Nek se čuje po c'jelom
Mostaru,
kada kucne sahat
od čelika!
Još da nije te Velež planine,
čulo bi se ravnom
Nevesinju,
čulo bi se
Fazlagića kuli,
čuo bi ga Ibro
Fazlagiću!
Po kucanju sata
od čelika,
on bi čuo kucaj
srca moga!“
Ja,
zapravo nisam ni uspio zaspati. Rekao
bih da sam bio na pola puta do sna... Čuo sam da nas Šeks budi, ne shvatao zbog
čega.
Tek je par minuta bilo prošlo pola noći.
Ponovo smo sjedili za stolovima, a
najneraspoloženiji je bio Admir. Razlog za njegovo neraspoloženje je što svi
nismo nađeni u krevetima. Isto, baš kao i prisustvo Šemsa, odnosno Ismeta,
jasno potvrđiva kako nismo probuđeni zbog - tamo nečijeg hira.
Admiru je trebalo samo par minuta da se
izgalami zbog neozbiljnosti nekoliko pojedinaca, tačnije Ekove uže grupe, uz
šta je istakao kako nećemo nikoga čekati, niti tražiti.
Poslije je izvadio veliku smeđu kovertu.
Bio sam dovoljno blizu i jasno sam vidio naznačen današnji datum, odnosno da je
treba „otvoriti tačno u ponoć“. S kovertom je samo brzo, i ponosno prošetao
ispred nas, pokazujući kako je pečat na njoj čitav. I pored toga, većina nas će
ostati u uvjerenju da je on, na neki način, već upoznat sa sadržinom.
-
Bosna i Hercegovina; Vrhovna Komanda; Odbrana
Republike; Naređenje, strogo pov, broj... – i bez obzira što čita kao da je i
sam nestrpljiv.
A čitao je i sasvim tiho. Ali sam, i pored
toga, imao utisak da bi ga čuo bilo ko da je sad negdje uz zid škole - toliko
ga mi još tiše slušasmo.
Naređenje nije bilo dugo. Ni jednog jedinog
suvišnog slova. A sadržaj jasan.
U širi rejon Zelengore, na najveći slobodni
prostor Fočanske opštine, uputiti grupu od dvadeset boraca. Sa zadacima:
Izviditi prostor, odnosno mogućnosti da se u narednom periodu na taj prostor
ubaci kompletna Fočanska brigada. A ukoliko situacija dopusti, jedan dio te
grupe upotrijebiti za rušenje mosta, odnosno drugi na zarušavanje tunela na
putnoj komunikaciji Gacko-Tjentište.
Naredba jasna, da ne može biti jasnija. Ono što nam sada nije
jasno, neće nikada ni biti!
Pošto je put već dug, imaćemo kad razmišljati,
nagađati.
I do otvaranja koverte se pričalo. Svašta.
Prvo o tome koji je most u pitanju. Jedni
tvrde da samo veliki, na Tari ima smisao, drugi se smiju pominjući kako je
zarušavanje tunela besmisleno, a rušenje velikog mosta nemoguće. Nekog manjeg
bi bilo izvodivo, ali i njegova popravka također. I opet se vraćaju tunelu, već
smo ga dva puta zarušavali...
Neki se pridružuju onima koji su odranije
uvjereni da je sve ovo samo iz Admirove glave, da je željan slave, zbog čega
mnogi nisu pošli, a pojedinci sumnjali.
Neki će još više da sumnjaju. Ja neću, ako ga
je i povukla želja za slavom, izabrao je težak put. S puno rizika, koji ćemo i
mi dijeliti s njim. Ne zbog njegove slave, onoga što ona nosi, već dobrovoljno!
Most na Tari! kako to samo jako zvuči. Ako
ćemo dijeliti rizik, neće ni slava biti samo njegova.
***
Spremamo se za pokret, pretvaram se kako sam
miran. Ne vidim na drugima nemir, ne nagađam pretvaraju li se oni. Zvuči jako,
pitam se koliko i logično i realno. Nema logike, koliko znam taj most je u
Crnoj Gori. Ako prihvatimo činjenicu da nas preko tog mosta već godinu
napadaju, dovoženjem ljudstva i tehnike, namakao bih logiku. Ostaje pitanje
realnosti.
Prve korake pravim još jednim vraćanjem misli nazad.
Sad i ja postajem uvjeren kako je Admir za ovo znao ranije. I da je bio u vezi
sa Šeksom. Tako, tek shvatam ulogu našeg pokušaja rušenja mostića na Bistrici.
Sam mostić nije imao vlastiti značaj, sem što je trebalo provjeriti neke od
nas.
Nije me strah da ćemo na Tari zakazati. Ne
vjerujem da nas neko upućuje, a da se prethodno nije sa stručnjacima dobro
raspitao za slabu tačku.
Ni eksploziv nam ne smije biti problem. Ne
nosimo ga sa sobom, ali ga je tamo jesenas ostalo sasvim dovoljno.
Most na Tari! Ako budem imao priliku birati,
ne interesuje me tunel. Cijelim ću putem sanjati kako leti u zrak.
Prije nego počnem sanjati, raspitujem se. Bećo
je od onih koji znaju kako taj most izgleda. On je siguran da se ne radi o tome
mostu. Za njega treba više i opreme, obezbjeđenja. Samo srce nije dovoljno.
Ne znam koji je u pitanju, ali ja sam siguran
da smo to kadri izvesti. Još samo da utvrdim i hoćemo li!?
Ako i ne izvedemo, bit će to zbog stavke u
naredbi koja pominje dopustivost situacije. Bitan je glavni dio zadatka.
