Oj, djevojko, pitoma ružice,
kad si rasla na šta si gledala?
Il' si rasla na bor gledajući,
il' na jelu, tanku ponositu,
il' na moga brata najmlađega?
„Oj, junače, moje jarko sunce,
nit' sam rasla na bor gledajući,
nit' na jelu, tanku ponositu,
nit' na tvoga brata najmlađega
–
Već sam mlada prema tebi rasla!“
Ne
znam zbog čega sam Ahma ostavio da pripremi ostale, a u pratnju poveo Salju.
Osim, ako sam slutio da mi je to garancija kako će se linija dopasti obojici.
Složili
smo se s Ekom da je ovo najbezbjedniji dio, cijela se linija sad kreće brinom,
i jedino ovdje prekida. Mora tako, opasno bi bilo da je izbačena na livadu. To
četnici ne znaju, a teško da će se i usuditi. Drugim riječima, naš jedini
zadatak je dobro motriti livadu.
Uz
sve što se meni i Salji dopalo, bile su i dvije mane.
Prvo
se baš i ne može tako nazvati, s obzirom da i ostatak linije ima praznih,
lažnih rovova, istina kod nas je omjer specifičan kao i linija, tri prema tri.
I u tome smo se odmah složili s Ekom, i nama se više sviđa tako - nego da
pokrivamo četiri rova. Dakako su trojica puno slobodnija u rovu nego dvojica.
Ona
druga mana jeste nas na trenutak zamislila, ali smo i njoj odmah našli
pozitivne strane. Tačno je da mi jedini nećemo jednom sedmično imati dan
odmora, odnosno nećemo kružiti. Nećemo odmarati, ali ni ne očekujemo da će ovo
predugo trajati, a neodmaranju je ravno što nećemo ići na onaj najopasniji dio...
***
Ahmo
i ostali su došli i s viješću da je Ćuza poslao zahtjev za jedan minobacač,
koji će biti postavljen iza, u produžetku livade. To ih je radovalo, ali ih je
skoro sve razočarao položaj!
Dobrih
smo sat vremena Salja i ja ostavili pojašnjavajući kako ni blizu nije težak i
opasan kako njima izgleda. Kritičan je samo desni rov koji ćemo posjesti jer je
najbliži brini, srednji je izbačen petnestak metara i gleda direktno u početak
livade, dok lijevi haman dolazi kao zaleđina prvom od voda - s kojim se vežemo
lijevo. Tu se livada tek počinje malo širiti, ali i obara nazad, gdje je već
pomenuto da ćemo postaviti minobacač - ako ga dobijemo. Sve se uklapalo, kao da
smo ga birali!
Da
bih prekinuo neslaganja drugih, odlučih da mi nećemo međusobno se rotirati,
odnosno da ću većini pružiti pravo izbora rova. Davno sam shvatio kako je
hrabrost antiproporcionalna godinama, te sam pošao od najstarijih.
Nije
me začudilo što su Salko, Šaban i Sejmen izabrali lijevi rov. Mada sam dijelom
razumio i to što su Ahmo, Lato i Abid uzeli desni a ne srednji, ipak je on
zaklonjeniji, bliži pješadiji, i mogućnosti
izvlačenja, pa čak i nejavljanja! U sredini, tako, ostajemo Salja, Jasmin i ja.
Uglavnom
da smo se složili. Ovisno od situacije i odmarat ćemo, nekad će i jedan biti
dovoljan da osmatra. A one zajedničke poslove, zajedno ćemo.
Već
radimo na dorađivanju rovova, pripremamo pravljenje i kakve-takve bajte, Ahmo
je otišao po najlon, sačekaće da stigne ručak ili večera, ionako je najavljeno
da tačnog vremena obroka nema, kako se bude stizalo kuhati i moglo dopremati.
Za sve je tako, kuhinje su isturene, ali konjovodci imaju prijeći jedan
otvoreni dio, koji je pod stalnim četničkim granatiranjem, uglavnom će se to
sada obavljati u akšam i pred zoru, ili uz tmurno i oblačno vrijeme, već je i
stradao jedan konj, dok su dva konjovodca ranjena...
***
U
iščekivanju akšama, Ahma i najlona, dočekasmo i večeru i najnovije vijesti. S
Proskoka stižu dobre, Fočaci i dalje razbijaju četnike, svete Dževada,
ispjevali su pjesmu Na Proskoku pogin'o
je Dževad komandant, i sa njime mnogi borci svijetla obraza...
Ona
druga se odnosila na Ljutu.
- Major
je bio u pravu – Ahmo počinje tonom koji ne sluti dobrom – četnici su žestoko
navalili na Ljutu i Treskavicu, tenkovima. Dabogda da naši izdrže.
- Ne
treba tako razmišljati – ja se hoću oteti tom utisku – eto, koliko je Fočaka
izginulo, Dževad i Zakareli, pa momci ne posustaju. Sad, što nas neka sreća
prati pa smo za sad gdje se manje puca, to nikako ne znači da smo slabiji
borci. Pa i naših je dvadeset ustavilo četnike. A i da istovremeno napadnu
cijelu liniju, ja sam siguran da bismo je odbranili. Isto tvrdim i za to tamo,
Nihadove sam vidio prvu noć, i tamo je jedan sličan vod, osim toga - život
dajem da je tamo i Ismet Pačariz. Da ti znaš kakav je to borac...
- Kako
to reče? – Ahmo me prostrijeli ovim pitanjem.
- Ismet
Pačariz. Što?
- Ništa...
Onako...
