Ljubljeno se po krevetu
valja,
neljubljeno ne mere da
spava.
Volio bih više da me nema,
neg da mala kod mene zadr'jema.
Meni mala u podrumu dala;
Dala mi je vina i rakije!
Vraćam
se računačima. Pomnije pratim Admina, drago mi je što mi se čini kako se
prilagođava brže nego sam pretpostavljao, i kako mogu očekivati da i nadmaši
moja očekivanja. Generacija smo, zasad jedini u cijeloj bateriji. Od mene je
mlađi tek nekoliko dana, pa me zato jutros čudila njegova ćutljivost.
Dok
smo sredstva pripremali za transport, pogled mu je stalno lutao i nekud bježao.
Kad smo počeli kopati, stizao se koncentrisati na rad, ali ne i u pauzama.
Jednako je ćutao, uporno se bavio nekim svojim mislima, bez namjere da ih makar
dijelom s nekim podijeli.
Večeras,
pošto je već i prilično „naučio“ da govori, pokazivao je i najviše elana za ovo
što radimo. Siguran sam, da je imao iko da to predloži, on bi prvi bezuslovno
prihvatio da nastavimo i dok je mjeseca, dok imamo snage.
Počinjem
slutiti kako bi između nas dvojice moglo biti rođeno i jače prijateljstvo.
***
Pa
tako, dok se vraćasmo nazad u selo, baš se spremah započeti neki razgovor s
njim, kojim bi to bilo izvjesnije, kad me omete jedan glas s leđa.
-
Je l' ima mjesta kod vas? – pitao je momak kojeg
sam zapazio kod Sutka, sva tri puta kad sam njima izlazio on je kopao.
-
Valjda ima – pomalo sam bio zbunjen – ima, mora
da ima!
-
Je l' to i tebe Sutko otjer'o? – prije nego ja
stigoh o ovome razmisliti, brkajlija kojeg sam upoznao pod nadimkom Oko, dade
me još više zbuniti.
-
Nije – mali se činio spremnim na ovakvo pitanje –
što bi me gonio, rođaci smo. On me i tražio u četu... bateriju. Rasporedio me u
izviđačko odjeljenje, ali da budem njegov kurir. Ja ću biti s njim, samo je kod
nas tijesno...
-
A-ha. Daj, mali, nemoj zajebavati – sad je Oko
povećao smješak – vidio sam ja to sinoć. Htio sam ja s Nevzetom u onu kuću, ali
me on otjera, kao u ovoj ima manja sobica. Kao, taman za nas dvoje. K'o da je
nama do toga! Da i jeste, gledaj kol'ko je selo, šta je štala, koliba, a još je
lijepo vrijeme, gledaj šume... Ali, tol'ki su ovdje bez žena, mogu se i ja
strpiti. Nego, slušaj šta tebi Oko kaže. Ne'š ti njemu biti kurir, nego sluga.
Ne znaš ti, sine, Bešović je to!?
-
Pa i ti si – sad se mali osmjehivao.
-
Nije to isto. Kont'o sam ja to, dum'o. Jesam ja
Bešović. Jesam ja njima rođak, ali četvrto koljeno!
-
Kako četvrto?
-
Čuj, kako. Reci mi, ima li ijedan od njih da nije
neki komandir. Evo ti samo ovog Ahma, juče je došlo i odmah - daj mu vod. Sutka
neću ni da spominjem...
Previše
nisam shvatao, lakše mi pripisati ovo kao jednu od brojnih šala koje se ovih
dana inspirativno smišljaju, te joj htjedoh dodati nastavak:
-
Baš sam se mučio da saznam kolika sam im ja familija.
Znam da je neka Ćerimaguša rodila nekog od njih, od vas, al' sam ja mislio da
je to malo dalje. Znači, ipak, mora da smo najmanje treće koljeno.
-
To je drugo – Oko je kao držao da je ono bilo
ozbiljno – ti si komandir jer si iz Trošnja. Neko je morao. Nego, pustite sad
to... Nema veze, mali, ništa se ti ne sikiraj, ako nema kod Trošnjana mjesta,
možeš ti kod mene i Nevzete. Kako god, važno je da će i meni i tebi biti bolje
ovdje nego tamo. Znaš da mi je i drago što su me otjerali. Eto, ja ove ljude
gotovo i ne poznajem, al' sam odmah skužio da su ljudi... Ko? Sad da me mole,
ne bih se vratio!
Položaj
nije bio daleko pa je i naš razgovor brzo završen. Još sam imao vremena da ovog
momka zapitam za ime, nije jedini kojeg imam na spisku a nisam ga stigao
upoznati.
-
Kako ne znaš ko je – umjesto njega je Mufo
odgovarao – pa i on nam je rođak. On ti je Latifa Kovačevića. Sad, ne znam mu
ni ja tačno ime...
-
Adil – mali je bio vrlo govorljiv – ali me,
inače, mnogi po imenu ne znaju. Svi me zovu Tito...
-
Vala, mali, Titu svaka čast – mada sam i ja isto
bio pomislio, Mufo je bio brži – al' znaš li ti da svako selo ima svog „Tita“.
I, znaš li zašto im se ti nadimci daju...
Odgovor ostaje za neki drugi put. Adil ga je prećutao, ali kako se osmjehnuo ličilo je na potvrdu da sva pravila imaju svoje izuzetke.
I moj osjećaj se s tim slagao. Ako sam svjestan da ću uvijek imati vod onakav kakav mi drugi naprave, na odnose u njemu ću moći uticati. Ako ništa, shvatio sam kako ni Admin, a ni ovaj Tito tome neće biti smetnja.
